14°C
Mostar 17°C
Tuzla 15°C
Banja Luka 17°C
Bihać 18°C
Powered by Dark Sky

14.05.2019 / 21:22 Fudbal - Ulazak u Kuću slavnih Intera

Dejan Stanković: Sada sam ‘besmrtan’, ovo je poseban osjećaj

Dejan Stanković: Sada sam ‘besmrtan’, ovo je poseban osjećaj
Foto: AA - Vijesti.ba

Legendarni srpski fudbaler Dejan Stanković u ponedeljak je i zvanično ušetao u galeriju besmrtnih. Prije početka utakmice Serije A protiv Chieva na San Siru, organizovana je svečanost na kojoj je ljubimac navijača Intera postao član ’Kuće slavnih’ jednog od najvećih i najpopularnijih klubova na svijetu.

U ekskluzivnom intervjuu za Anadolu Agency (AA), najtrofejniji fudbaler svih vremena u našem regionu, nije krio emocije.

„To je jedno od najvećih priznanja u mom životu i mojoj karijeri. Hvala prije svega porodici Morati koja mi je omogućila da obučem dres slavnog Intera. Hvala svim trenerima sa kojima sam sarađivao, kao i saigračima koji su mi davali podršku čak i u trenucima kada nije išlo sve kako treba. Naravno, veliku zahvalnost dugujem i mojoj porodici, bez njih bi sve ovo što sam postigao u karijeri bilo praktično nemoguće, a sa njima je dobilo jednu posebnu dimenziju“, rekao je Stanković za početak.

Prije Dejana Stankovića, u Interovu ’Kuću slavnih’ ušao je čuveni njemački reprezentativac Lothar Matteus.

„Znate kako, karijere traju. Počne se i završi se… I to je lijepo, ima šta da se ispriča. Ali kad te neko stavi u besmrtnost, to je već poseban osjećaj. Nisam o tome razmišljao. Prije izvjesnog vremena, povodom proslave 110 godina od osnivanja kluba, organizovano je glasanje za najbolje igrače u historiji Intera po linijama tima. Lothar i ja smo bili u konkurenciji na poziciji ’polutke’ i on me je dobio za stotinjak glasova. Njega su još tada proglasili stanovnikom ’Kuće slavnih’ i znam koliko mu je bilo drago. I ove godine kažu da je došao red na mene. Bio sam uzbuđen. Nije me uopšte zanimalo šta ću dobiti kao poklon. Da li je plaketa, dres, orden… Nisu morali ništa da mi daju. Samim tim što su me stavili u ’Hall of Fame’ kluba za koji sam igrao i srcem i dušom i za koji sam ponosno znojio dres svaki put kada sam kročio na teren, za mene je dovoljna satisfakcija. Vjerujte mi, mnogo mi znači. Bilo je zaista emotivno, mnogo emotivno. Ja, srcem, nikada nisam ni odlazio iz Intera. Ali ovim činom, obezbijedili su mi mjesto među besmrtnima“, rekao je Stanković.

Kao nekome ko je 2010. godine u prijestolnici Španije osvojio Ligu šampiona i zaokružio ’Tripletu’, Stankoviću je teško da se pomiri sa činjenicom da njegov sunarodnjak Dušan Tadić neće imati priliku da osjeti čari ’magične madridske noći’.

„Žao mi je mnogo. Imali su sve u svojim rukama. Primili su dva gola za 200 sekundi i psihički totalno pali. Uspjeli su da naprave još par kontri, ali se po pristupu igri i po stajanju na terenu vidjelo da to nije više onaj isti Ajax. Možda su u najgorem mogućem trenutku pokazali da su još uvek mlada ekipa. Sve je to izgledalo sjajno u Madridu protiv Reala i u Torinu protiv Juventusa. I onda kod kuće primiš gol u 96. minutu i ispadneš, iako si na poluvremenu imao tro gola prednosti. To ekipe sa iskustvom sebi ne bi dozvolile“, istakao je Stanković.

Drugi put od kako se igra ovaj format Lige šampiona, o tituli prvaka Evrope odlučivanje dva engleska kluba. Nakon onog penal ruleta između Chelseaja i Manchester Uniteda po moskovskom pljusku, sada je red na Liverpool i Tottenham:

„Ovo je najspektakularnija završnica Lige šampiona u posljednjih nekoliko godina. Navikli smo na dominaciju Real Madrida i Barcelone i ovo je za sve nas nešto novo. Razvoj događaja u oba revanša ali i sve ono što se dešavalo u toku nokaut faze, govori o tome da u fudbalu više ništa nije nemoguće. Igra se do posljednje sekunde i ne smijete nijednog trenutka da pomislite da je posao završen. Naročito ako igrate protiv kluba kao što je Liverpool koji ima onakvu publiku. Ne mogu da nađem pravu riječ da opišem onaj nevjerovatan rasplet na Anfieldu. Dok sam letio iz Milana ka Beogradu, čitao sam intervju sa Zvezdanom Terzićem i slažem sa njim da pobeda Zvezde protiv Liverpoola sada dobija sasvim drugu dimenziju“.

Stanković sa ponosom ističe podatak da su njegova dva kluba među rijetkima koji su ove sezone skinuli skalp učesnicima završne predstave Lige šampiona.

„Inter je slavio protiv Totenhama 2:1, Zvezda bila još ubedljivija protiv Liverpoola. Nije Liga šampiona nimalo jednostavno takmičenje. To je 13 utakmica, 13 velikih iskušenja. Svi treneri ponavljaju da u datom momentu moraš da imaš i malo sreće. Zašto sreće? Ok, imaš dobru ekipu, odigraš sjajno grupu i onda dođe eliminaciona faza. Stigne te umor, dođu povrede, nagomilaju se kartoni… Jako je bitan taj mentalni sklop kod igrača. Kako ti ekipa stoji u prvenstvu, da li se bori za titulu, da li za izlazak u Evropu. Sve to u jednom trenutku mora da se sklopi i da bude pozitivno. Sreća je neizostavni faktor. Allegri je u jednoj rečenici sve lijepo objasnio. Rekao je da se baš u tih 14 dana nisu osjećali dobro i da su zato ispali od Ajaksa. Zvuči jednostavno, ali tako je. Da su se sreli ranije, vjerovatno bi Juventus to riješio u svoju korist“, kazao je Stanković.

Iako živi svedok utakmice na kojoj je Roberto Mancini poslije kornera Siniše Mihajlovića postigao jedan od najljepših golova u historiji italijanskog fudbala, Stanković priznaje da je ostao bez teksta poslije vanserijskog poteza Alexandera-Arnolda.

„Fantastično. Za 20 godina svoje karijere nisam vidio sličnu ideju. U takvoj utakmici, u takvom atmosferi, sa tolikim ulogom. Ideš da izvedeš korner i onda kažeš ’neću’. Htio je da prepusti Shaqiriju i onda je krajičkom oka snimio Origija. Fenomenalan pas, sve vrhunski izvedeno. A govorimo o momku koji ima 20 godina. Još jedan dokaz da je fudbal postao jak, brz i nepredvidiv“, rekao je Stanković.

Šest godina nakon svenjemačkog finala između Bayerna i Borussije Dortmund, ponovo se pitanje evropskog prvaka rješava bez dvojice najboljih igača na svetu.

„Da, nema Messija i Ronalda i to je još jedna stvar po kojoj će se pamtiti ova sezona. Dokaz da pojedinac može da riješi jednu ili dvije utakmice, ali u dužem ciklusu kolektiv je taj koji odnosi prevagu. Tome u prilog i reči Pochettina poslije utakmice u Amsterdamu kada je izjavio ’da, možda su bili bolji u nekim segmentima, možda su nas nadigrali, ali fudbal se igra 90 minuta i zato je to najljepši sport na svijetu’. Još je dodao ’hvala svim mojim igračima’. Kad kažeš tako, misliš na cijelu grupu. Bez kolektiva, nema ni velikog rezultata“, izjavio je Stanković.

Odgovorio je Stanković i na pitanje svih pitanja. Messi ili Ronaldo.

„Ha! Pa znaš kako, sad kad vidim obe utakmice, malo sam u dilemi. Messi je u prvoj bio fenomen, u drugoj me dosta razočarao. Podsjetio me na našu utakmicu protiv Barce 2010. godine. I hvala Bogu da je i tada odigrao loše. To je takođe bio revanš polufinala, totalno je zakazao, imao je jedan šut kada je Julio Cezar napravio možda i najljepšu paradu u tom ciklusu Lige šampiona. Izvadio mu je loptu iz rašlji u 1. minutu utakmice. I to je bilo sve od Messija. Ako si igrač takvog kalibra, ne smiješ da zakažeš u tako važnim momentima. U svakom slučaju, ja sam za Messija. Iako nemam ništa protiv Ronalda. Izuzetno ga cijenim, za mene je on ’macchina da guerra’ što bi rekli Italijani. Jedan vojnik, specijalac na terenu, koji iz godine u godinu podiže nivo svoje igre. Ipak, meni se više sviđa Messijev talenat i njegova spontanost na terenu”, pričao je Stanković.

Za dvije decenije koliko je trajao u vrhunskom fudbalu, dijelio je svlačionicu sa mnogim asovima svjetskog formata i nije mu žao što nikada nije dobio priliku da nastupa u istom timu sa Messijem ili Ronaldom.

„Zašto bih žalio. Igrao sam pored igrača koji su na prvom mjestu fenomenalni ljudi i sa kojima sam i dan danas u bratskim odnosima. Šta vam je sudbina, Christijan Chivu je sada trener mom sinu Aleksandru u podmlatku Intera. Sa Materazzijem sam nerazdvojan, čujem se redovno sa svim momcima iz te šampionske generacije. Uskoro bi trebalo da se vidim sa Veronom, to je još jedan čovjek koji je ostavio veliki pečat u mojoj karijeri. Nisam mogao da vjerujem kada mi je rekao da je sinu dao ime po meni. Samo što je umjesto ’J’, stavio ’I’. Da ga Argentinci ne bi zvali ’Dehan’, nego baš da bude pravi ’Dejan’. To je za mene ogromna čast. Ne, zaista ne bih ništa menjao. Možda bih samo iz nekih sa kojima sam igrao mogao da izvučem više od onoga koliko su pružili u datom momentu. Recimo, Ibra. Koliko god da je bio bravurozan, siguran sam da je mogao da nam da još nešto. Ili Adriano. Povezao je onu jednu kalendarsku sezonu, od juna do juna, bio je fascinantan. I onda se zasitio i jednostavno stao. Da je nastavio u istom stilu, ne bi mu bilo ravnih u svijetu. Svakako jedan od najjačih špiceva sa kojima sam igrao tokom karijere“, naglasio je Stanković.

Vedete u istom timu, vedete na suprotnoj strani terena. Imao je privilegiju da ukršta koplja sa igračima koji su obilježili različite epohe evropskog fudbala.

„Sa Lazijom sam igrao protiv Guardiole koji se te sezone iz Rome vratio u Bresciju. Uspio sam donekle da mu se revanširam za onaj poraz u Kupu pobjednika Kupova sa Crvenom zvezdom. Pep je i kao igrač razmišljao na način na koji sada vodi svoje ekipe. Volio je trenere koji insistiraju na posedu i na napadačkoj formaciji. Neki kažu lako je voditi velike ekipe. Nije lako. Možda on sa Cityjem malo koči, možda još nije upakovao sve kako hoće. Iako su mnogo para potrošili. Mnogo… za moj ukus i previše. Tu mi malkice izlazi iz klišea. Ali za sve ono što je uradio u Barci, kapa dole. Jesu to top igrači, ali nije lako izvući iz svakoga od njih maksimum. Želim mu svu sreću, mada ponavljam, čini mi se da bi sa Cityjem morao mnogo bolje da funkcioniše. Rezultati u Ligi šampiona u posljednje dvije sezone govore da mu fali nešto i da to nije to”, konstatovao je Stanković.


(Vijesti.ba / AA)

Komentari - Ukupno %

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
1000 karaktera preostalo
Prikaži još

Izdvajamo