16°C
Mostar 20°C
Tuzla 18°C
Banja Luka 19°C
Bihać 17°C
Powered by Dark Sky

21.12.2019 / 20:00 Komentari - Šotrić o Zvoni Vidoviću

Jedan iz ‘mostarske raje' u službi zločina i zločinaca

Jedan iz ‘mostarske raje' u službi zločina i zločinaca
Sergio Šotrić / Zvonko Vidović svjedoči u korist šestorke
Zvonko Vidovic, zvani Ježa (ja sam ga oduvijek zvao Zvona) je, kako Mostarci imaju običaj reći, gradska raja - rođen, kao i ja, u Mostaru.

Kuće naših djedova se nalaze 100-tinjak metara od mostarskog Rondoa - udaljene svega mozda 50-ak metara jedna od druge. Zvona i ja se odavno poznajemo. Kada se Zvona počeo baviti ugostiteljstvom u Mostaru - zajedno sa njegovim tadašnjim partnerom (mislim da se zvao Shoba), viđali smo se češće, iako ne i često.

Tih 80-ih godina, Zvona je otvorio kafić na "Starom Veležovom igralištu" - pokraj tadašnjeg kafića Gare Kovačevića. Kako sam ja tih godina redovno bio na relaciji Mostar-Beograd-Novi Sad-Sarajevo itd. - baveći se mojim muzičkim projektima - ubrzo nakon toga baveći se mojim privatnim preduzećem (koje je tada često realizovalo poslove izvan Mostara), nisam imao puno slobodnog vremena i samo ponekad bih - zajedno sa mojim najboljim prijateljem - navratio u Zvonin kafić. Moj prijatelj, koji je tada studirao u Zagrebu, se tada intenzivno družio sa Zvonom. Zvona i ja smo - paralelno našim poslovima - tada studirali na mostarskom univerzitetu Džemal Bijedić, koji se tada nalazio nedaleko od Zvoninog tadašnjeg kafića, na mjestu sa kojeg je u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu ovaj univerzitet protjeran, a na njegovom mjestu i u njegovim zgradama ustoličeno Sveučiliste.

Zvona je - par godina kasnije - početkom 90-ih godina prošlog vijeka, na Mašinskom fakultetu ovog univerziteta, napravio "veliku" karijeru. Naime, Zvona je tih ratnih godina bio pripadnik krim-službe Vojne policije HVO-a i isljednik u logoru Heliodrom (koji je kasnije pravosnažnim presudama suda u Den Haagu okarakteriziran kao dio Udruženog Zločinačkog Poduhvata).

(...)"Kancelarija u kojoj je sjedio na Mašinskom fakultetu za vrijeme rata, samo je nekoliko metara udaljena od podruma u kojem su pobijeni zarobljeni pripadnici Armije RBIH iz Vranice. Ali Vidović nije našao počinioce ubistva iako mu je to bio "zadatak".

...Aktuelni član Ureda za pružanje pravne pomoći pripadnicima braniteljske populacije pri GV HNS-a i svjedok obrane na suđenju Šestorci.
 
Sada kad je na čelu HNS-ovog ureda za pomoć “uznicima“ sistematski opstruira istragu o ratnim zločinima o čemu je FUP uputio informaciju državnom Tužilaštvu. No Vidović nije sam.



Sumnja u ratni zločin
 
Voditelj Ureda za pravnu pomoć optuženim pripadnicima HVO-a pri HNS-u BiH Zvonko Vidović zvani Ježa sumnjiči se da je direktno involviran u ratni zločin počinjen u maju 1993. u zgradi Mašinskog fakulteta u Mostaru, kada je mučeno i ubijeno 12 zarobljenih pripadnika Armije RBiH i šest civila, navodi se u informaciji Fedealne uprave policije upućene Tužilaštvu BIH.
 
U informaciji se navodi da je Vidović kao pripadnik kriminalističke vojne policije HVO-a, s uredom u zgradi ovog fakulteta, mogao i morao znati da su vojnici HVO-a počinili pomenuti zločin.
 
„Vidović nije poduzeo nužne i razumne mjere da učinioci tog krivičnog djela budu kažnjeni, iako danas radi kao voditelj Ureda za pravnu pomoć optuženim pripadnicima HVO-a pri HNS-u BiH. Postoje indicije da instruiše svjedoke kako da daju neistinite iskaze prilikom saslušanja, u cilju prikrivanja nalogodavca i izvršioca gore navedenih ubistava, kao i u kasnijem skrivanju njihovih tijela“, ističe se u informaciji FUP-a, u koju su uvid imale Vijesti.ba."

(Izvor: Medijska kuca "Vijesti.ba" 21.05.2018)

Zvona je bio svjedok odbrane na suđenju Šestorci, koji su na čelu sa Prlićem - u Hagu - pravosnažno osuđeni i u istoriju upisani kao ratni zločinci.

Upravo tu - u haškoj sudnici - na izricanju pravosnažne presude ratnim zločincima, Zvona i ja smo se posljednji put vidjeli i (u pauzi) kratko popričali. Tom prilikom mi Zvona reče, kako svesrdno pomaže našoj zajedničkoj prijateljici Elviri Stojić, da nakon 2,5 desetljeća pronađe posmrtne ostatke njenog oca Ace Stojica...

Prije par sedmica prenesoh (bez ličnog komentara) u originalu (od riječi do riječi) FB post moje prijateljice Elvire Stojić, u kojem Elvira, kao kćerka nestalog i nedužnog civila Ace Stojića, sa potpunim pravom javno traži odgovore od Zvone (nakon što privatni razgovori između Elvire i Zvone nisu donijeli nikakve rezultate).

U ovom postu Elvira sa potpunim pravom postavlja javna pitanja Zvonku Vidoviću - Zvoni, Elvira apeluje i vapi za istinom. Elvira ništa ne izmišlja, ništa ne konstruira - ona samo javno tematizira stradanje njenog oca, ona samo javno priča njenu priču (koristeći građansko pravo slobode govora), u kojoj je jedan od ključnih aktera i njen bivsi drug Zvona.

Senzacija?

Bezobrazluk?

Dobro, da Sergio Šotrić javno piše i nastupa - od njega smo navikli, njega ne volimo, njega mrzimo...

Ali da se žrtve ratnih zločina - mostarska gradska raja - odrznu da javno progovore i da javno - imenom i prezimenom - ukažu na one sa kojima smo mi odrasli, na one za koje nismo mogli ni sanjati - na one, čije očeve i majke mi nismo ispitivali, na one čije muževe i žene mi nismo odvodili - na one, koji danas ne traže kosti svojih najmilijih?

To je stvarno "bezobrazluk"! To nismo očekivali...

A taman smo se ponadali, da će svi i dalje šutjeti, da će žrtve ostati nijeme, da niko neće tražiti pravdu, da niko neće zahtjevati odgovornost...

Javni nastupi i javna ukazivanja žrtava ratnih zločina i članova njihovim porodica (koji su po nesretnoj prirodi stvari i sami žrtve) je "nekultura", to je mozda sasvim normalno u napr. Njemačkoj, Ruandi, Južnoj Africi, Australiji ali nikako u Mostaru.

U Mostaru je sasvim normalno, da sa nekadašnjim isljednicima logora smrti 90-ih godina, danas feštamo i ispijamo kafe, njegujući kulturu zaborava.

Juče konstatovah, Zvonko Vidović - Zvona me je blokirao na društvenoj mreži Facebook.To je njegovo pravo u skladu sa pravilima korištenja ove druśtvene mreže.

Međutim, moje pravo - moju građansku i publicističku slobodu govora i javnog nastupanja ja upraznjavam i dalje, kako u realnom, tako i u elektronskom svijetu.

A to, da li me možda volite ili možda mrzite, imate potpuno pravo odlučiti samostalno, individualno, autonomno - u Mostaru i širom svijeta.

Ovaj post možete "lajkovati", možete podijeliti, možete komentarisati. Možete ignorisati, možete čak i pročitati a ponašati se kao da ga nikada niste ni pročitali ni vidjeli - šta god vam se sviđa.

Imate SLOBODU izbora.

Piše: Sergio Sotric /izvor: Facebook/


(Vijesti.ba)

Izdvajamo