Zbornik 'U svijetu snoviđenja' povodom 90 godina od rođenja Vitomira Lukića

Urednik Zbornika Midhat Kasap kaže da je devedeset godina od rođenja Vitomira Lukića romansijera, pripovjedača, pjesnika, esejiste, književnog i likovnog kritičara bio povod da u Gradskoj biblioteci Zenica prije dvije godine počnu razmišljati o prigodnom načinu kako da obilježe tu godišnjicu.

U Zborniku su mjesto našli radovi Ene Begović-Sokolija, Lidije Pavlović-Grgić, Antuna Lučića, Željka Grahovca i Nermina Ormanovića. Posebno mjesto dobili su Lukićevi romani "Album" i "Hodnici svijetlog praha", ali se u odabranim radovima govori i o njegovoj poeziji i prozi, o Lukiću realisti, ali i o Lukiću modernisti i postmodernisti.

- O značaju Vitomira Lukića i njegovog djela govori i činjenica da je Lukić dobio zasluženo mjesto u desetak izbora i antologija, kao i da je njegov roman "Album" prije tridesetak godina dobio dvije značajne književne nagrade. Drago mi je da je naša biblioteka uspjela u nakani i da će "U svijetu snoviđenja – zbornik radova u povodu devedeset godina od rođenja Vitomira Lukića" biti podrška i pomoć svima koji se žele približiti njegovom djelu - kazao je Kasap za Fenu.

Član redakcije Zbornika, književnik i književni kritičar Željko Grahovac navodi da se sadržajem Zbornika htjelo još jednom ukazati na svu veličinu i izuzetnost opusa tog i hrvatskog i bosanskohercegovačkog pisca.

Grahovac je kazao da se od 1965. godine (kada je štampana “Soba za prolaznike”) Lukić očituje kao savremenik-i-sagovornik velikih autora evropske književnosti, iako je recepcija njegovog djela u ex-Jugoslaviji, pa i nakon njezinog raspada, na indikativan način bila opterećena posve izvanliterarnim faktorima i kriterijima.

- Naime, taj opus u svakom smislu (i duhovnopoetički, i izražajnostilistički, i formalnožanrovski) nadilazi granice i ograde nacionalnih književnosti i kultura na Balkanu. Lukić je morao biti "odveć Drugi da bi bio Naš"! Sav njegov životni i stvaralački background upućuje na rasijanost po ex-yu prostorima: rođen u obitelji željezničara, na svijet došao u Herceg-Novom (Zelenika), rano djetinjstvo proveo u Vakufu, potom u Slavonskom Brodu, mladost u Konjicu, te radni vijek u Sarajevu. Hrvat po nacionalnosti, Bosanac/Hercegovac po pripadnosti podneblju, Evropljanin po istančanom senzibilitetu, inovativnosti i kreativnosti – on je morao biti "problematičan": djelo koje za svoje savremenike-sagovornike-i-saputnike ima Borhesa, Markeza, Gombroviča moralo je recepcijski izgledati i u Hrvatskoj, i u Srbiji, i u BiH – kao da dolazi odnekud izvana – kazao je Grahovac govoreći za Fenu o značaju Vitomira Lukića za bh. književnu scenu.

Vitomir Lukić (Zelenika, 1929. - Sarajevo 1991.), bosanskohercegovački je književnik. Studirao je jugoslavenske književnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon studija 1959. godine radio je kao profesor u srednjim školama u Konjicu, rodnom mjestu svoga oca, i u Sarajevu. Godine 1965. štampana mu je prva zbirka pripovjedaka "Soba za prolaznike" koja otkriva već zrelog pisca. Te godine odlazi u Indiju, gdje je u svojstvu lektora predavao jugoslavenske književnosti na Sveučilištu u New Delhiu. Istovremeno je bio i dopisnik lista Oslobođenje. Po povratku u Sarajevo radio je u Učiteljskoj školi, a zatim na Radio-televiziji Sarajevo, kao urednik u obrazovnom programu.

Prvi roman "Album" štampan je 1968. U anketi lista BH Dani objavljenoj 1999. roman "Album" uvršten je među deset najboljih bosanskohercegovačkih romana 20. vijeka.

Vitomir Lukić incijator je i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku" od 28. januara 1971. godine. Bio je potpredsjednik HDZ-a BiH i ministar vjera u prvoj vladi Bosne i Hercegovine nakon prvih demokratskih izbora 1990. Umro je u Sarajevu, 1991. godine u šezdeset i drugoj godini.

Iza Lukića ostala je bogata književna ostavština koja svjedoči o vrsnom intelektualcu svoga vremena.

(Vijesti.ba / FENA)