Stara je vijest da strane investitore od BIH odvraćaju komplikovane procedure, no ništa bolja situacija nije ni domaćim kompanijama, niti građanima.
Porazna je činjenica da tromi birokratski aparat korisiti spore i komplikovane procedure da još više oteža poslovanje u državi. U nekim slučajevima ne samo da oteža, već i ozbiljno ugrozi.
Konkretan primjer je zloupotreba "Pravilnika o registraciji vozila" od strane kantonalnih MUP-ova. Tamo u Članu 8., koji govori o “Dokumentaciji potrebnoj za registraciju”, stoji da vam je potreban: “račun o prodaji vozila izdat na ime kupca vozila ili kupoprodajni ugovor ili darovni ugovor ili zapisnik o licitaciji sa računom, rješenje suda o dosudi pokretne stvari - vozila ili drugi valjan dokaz kojim se dokazuje vlasništvo”.
I tu nema ništa sporno, svaki kupac koji kupuje novo vozilo uredno dobije račun od prodavca, kao i carinsku deklaraciju. No, MUP-ovi idu korak dalje te od lica koje registruje vozilo traže i račun između prodavca i dobavljača, što je nonsens s obzirom da tu dokumentaciju već posjeduje Uprava za indirektno oporezivanje BIH.
Upravo jedan takav primjer dolazi iz Tuzlanskog kantona, tačnije Kladnja. Licu koje je kupilo prikolicu zatraženo je da dostavi račun kojeg je prodavcu izdao dobavljač, ali i otpremnica kojom je prodavac prikolicu prebacio iz jedne u drugu poslovnu jedinicu, iako se radi o istoj firmi.
Tragom ove informacije pozvali smo službenicu MUP-a u Kladnju koja je tražila ovu dokumentaciju, te je pitali po osnovu kojeg zakona ili pravilnika traži ovu dokumentaciju.
- Po logici, odgovoriće službenica čije je ima poznato redakciji.
Na naše dalje insistiranje da nam pojasni, odgovorila je ponovo “po logici”, te da “nema vremena razgovarati”.
Ovo je samo jedan od primjera kako se dodatno komplikuje procedura, te kako se zakoni tumače “po logici”, kako se kome prohtije. Ceh plaćaju građani i privreda, a nadležni u MUP-u sebi daju za pravo da im, baš kao i medijima, ne daju obrazloženje za svoje postupke.
Nije nevažno napomenuti i da ovako vođen postupak, po logici, prodavca dovodi u nezavidan položaj time što se otkriva njegova krajnja zarada, a što je u normalnom svijetu poslovna tajna.
Haris Muratović, brand manager Porsche BH kaže da već dugo imaju ovaj problem.
- Kada se uveze automobil, vama različiti MUP-ovi traže različite vrste faktura. Oni traže ino-fakturu od proizvođača, pa traže fakturu od generalnog uvoznika, fakturu od onoga od koga ste kupili auto. To se traži kada su u pitanju nova auta. Što je naravno jedan nonsens, jer da se registruje auto vi praktički otkrivate vašu maržu, to jeste zaradu. Što se u ni u kom slučaju, ne bi smjelo dogoditi, ističe Muratović.
Dodaje da je to problem koji godinama postoji, kada su u pitanju MUP-ovi i fakture.
- Po nama bi najbolje bilo da se to riješi ili ugovorom ili finalni račun koji izađe prilikom prodaje automobila, odnosno kupovine, da se taj račun daje i da se nakon toga vrši registracija automobila. Međutim, MUP-ovi ovo sve pravdaju time da ukoliko se nekad nešto desi da oni imaju trag kako je automobil ušao u državu. A da budem iskren, oni to mogu jednim klikom dobiti od strane Uprave za indirektno oporezivanje, odnosno od carine, kaže Muratović.
Pojašnjava da postoji program ASYCUDA, digitalni softewer preko kojeg je moguće da se carinjenje i sve ostalo radi koristeći aplikacije, odnosno softewere.
- Očigledno je oduvijek postojao šum u komunikaciji, između uključenih faktora. U slučaju da neko privatno odluči da uveze automobile, on mora priložiti fakturu od onoga od koga je kupio automobile u inostranstvu. To je takozvana ino-faktura, faktura od onoga od koga ste uvezli automobile, traže vam još i homologaciju i još niz stvari. No, u suštini sve se to može dobiti digitalno i službenim putem, naprimjer da se traži da imaju pristup programu za homologacije i mogu još da traže program ASYCUDA. I praktično bi se moglo, bez “peglanja” ljudi, završiti ogroman posao, bez čekanja u redu. Praktično bi trebalo samo uraditi tehnički pregled i to bi bilo to, kaže Muratović.
Dodaje da u cijelom procesu postoje i takse, ali da one nisu toliko visoke da bi pravile problem.
- Sve se to može obračunati. Kada se pojednostavi procedura, čitav niz uplatnica koji se popunjava bi mogao ići na jedan račun, pa da se onda dalje dijeli kako kome ide, zaključuje Muratović.
(Vijesti.ba)