Ova biljka je proglašena najzdravijom na svijetu: Bolja od cvekle, blitve...

Iako su od davnina poznata njena ljekovita svojstva, ova biljka je kroz generacije pomalo zaboravljena.

U narodu se naziva vodena kraljica, dragušac, kostriš, bobovec, ljuti mokriš itd. Naziva se i "biljka čistih voda" jer je indikator pitke vode te se rijetko može naći u stajaćicama. Potočarka je poznata kao biljka puna tvari koje mogu priječiti bolesti i zaštiti sportiste od povreda, napisali su u svome saopćenju uzgajivači kvalitetne hrane iz kompanije B&W.

Ova najzdravija biljka na svijetu dobila je savršenih 100 od 100 bodova, pobijedivši kineski kupus (91,99), blitvu (89,27), cveklu (87,08) i špinat (86,43), prema procjenama Centara za kontrolu i prevenciju bolesti.

Potočarka ima visok nivo aminokiselina i antioksidanata. Ostale prednosti uključuju velike količine željeza, kalcija, kalija, magnezija i vitamina K. Potočarku možete slobodno dodati u salatu, smoothie, sendvič, tortilju, omlet ili pizzu.

Može se uzgajati u zaštićenim prostorima, ali i na otvorenom, ali je u tom je slučaju nešto sitnija. Također se može uzgajati i u plastičnim posudama, unutar doma. Potočarka inače raste kao samonikla u prirodi, a za svoj razvoj zahtijeva mnogo vode. Višegodišnja razgranata biljka vriježaste je stabljike koja puzi po tlu ili površini vode. Samo vrhovi stabljike su iznad vode, dok se iz listova razvija korijenje kojim se biljka učvršćuje za podlogu.

Pikantni, pomalo gorkasti, mladi izboji i listovi, bogati su vitaminima B1, B2, C i E te kalcijem, željezom i jodom. Jedno istraživanje, objavljeno u časopisu British Journal of Nutrition, dokazuje ljekovitost potočarke. Potvrđeno je da redovno konzumiranje manjih količina ove biljke može spriječiti rak prostate i debelog crijeva. Istraživanja su pokazala da oblog od lišća potočarke učinkovito djeluje na suzbijanje tumora žlijezda ili limfnih čvorova.

Listovi se koriste kao salata, dodatak juhama, umacima, sirevima i sendvičima ili za dekorisanje jela. Osušeni listovi i sjemenke mogu se koristiti kao začin, a nedozreli plodovi se mogu kiseliti. Termičkom obradom listovi potočarke gube ljekovita svojstva.

Potočarka se može rezati i tako dobiti tri berbe, što je slučaj kada je pregusto zasijana. Počinje se brati početkom decembra, a dalje sve ovisi o temperaturama. Što je viša, bolje se obnavlja, i obratno. Svoj ciklus potočarka završava s vrućinama. Biljka se razmnožava generativno (direktnom sadnjom sjemena od jeseni do proljeća) ili vegetativno - dijeljenjem biljke (reznicama stabljike s korijenjem). Sjeme potočarke je vrlo sitno (1 g = 4000-5500 sjemenki). Preporučuje se uzgoj na vlažnim gredicama u sjenovitom dijelu vrta, piše Jutarnji.


(Vijesti.ba)