Život na sjeveru: Grad u kojem je zabranjeno imati mačku i umrijeti

Ako ste zimogrozni, bit će vam hladno već pri samom čitanju. Ako ste ipak pustolov u potrazi za hladnoćama i neobičnim mjestima, možda i posjetite ovaj, jedan od najsjevernijih gradova na svijetu, u kojem u ekstremnim uslovima, na dohvatu polarnih medvjeda živi oko dvije hiljade stanovnika.

Longyearbyen se smjestio na norveškom otočju Svalbard u Arktičkom oceanu, na otoku Spitsbergenu, a zbog svoje pozicije i zanimljivosti jedno je od poželjnijih norveških turističkih odredišta.

Mjesto gdje su zabranjene… mačke!

Iako zvuči čudno, mačke su na Svalbardu zabranjene, i to zbog ekoloških razloga... Naime, kako bi se zaštitila lokalna fauna, to jest život lokalnih ptica koje žive u izoliranom ekosistemu i kojih je ionako malo, zabranjeno je držanje ovih kućnih ljubimaca. Navodno je neko jednom jednu mačku uspio "prošvercati", no više od toga nije poznato...



Osim mačaka, zabranjeno je i umiranje

Još od 1950. godine u ovom se gradiću "ne smije umrijeti", odnosno biti pokopan. Riječ je o zakonu koji je donesen nakon što je otkriveno da se tijela koja su ondje pokopana ne raspadaju. U arktičkim uslovima i velikim hladnoćama tijela ostaju očuvana, pa je tako u tijelima pronađen pokojnih pronađen i virus španske gripe. Tijelo u kojem je "živio" spomenuti virus zakopano je 1918. godine, a naučnici su ovaj slučaj otkrili 1998. godine. One koji su jako bolesni i kojima se kraj bliži prevoze da svoje posljednje dane provedu u drugom dijelu Norveške, a na groblju u Longyearbyenu moguće je staviti urnu, piše Punkufer.hr.

U potpunosti bez sunca ili u potpunosti bez mraka

Zbog geografskog položaja sunce u Longyearbyenu viđa se malo drugačijim rasporedom. Tri su glavne sezone u Svalbardu: polarno ljeto, zima polarnih svjetlosti i sunčana zima. U razdoblju od novembra do februara sunca nema, no pojavljuje se polarna svjetlost. Sunce se pojavljuje početkom marta, kada se u gradu priprema i Solfestuka, proslava upravo tom događaju u čast. Od tada do maja traje razdoblje sunčane zime. Od maja pa sve do septembra vrijeme je polarnog ljeta i tzv. ponoćnog sunca, što onima koji nisu na to navikli otežava spavanje.

Automobil nije glavno prijevozno sredstvo

S obzirom na vremenske uslove i snijeg, automobil nije najpraktičnije prijevozno sredstvo. Skuteri za snijeg mnogo su jednostavnije rješenje, posebno u zimskim mjesecima. Toliko su važni da ih ima više i od stanovnika. Vožnju i odlazak na snježnu turu u kojoj možete svjedočiti svijetu ledenih santi, nekadašnjim lovačkim skrovištima, ledenjacima i arktičkim životinjama, nude čak i u sklopu turističke ponude, a više o njoj pročitajte na službenoj turističkoj stranici otočja Svalbard. Osim skuterom, možete iskušati i vožnju u kojoj vas vuku psi (engl. dog sledding).

Prosječne ljetne temperature na Svalbardu kreću se između 3 i 7 Celzijevih stepeni, a prosječne zimske između -13 i -20. Najviša ikad izmjerena je 21,3, a najniža -46,3 stepena. 

Do Longyearbyena moguće je doći avionom iz Osla, a putovat ćete približno tri sata.  


(Vijesti.ba)