Zašto je Dunav sve plići? Stručnjak objasnio šta se dešava s vodama u Evropi

Uz to, neuobičajeno je niska vlažnost zraka i veliko isparavanje, kao u sušnim područjima Bliskog istoka i Afrike, rekao je za Betu hidrogeolog Zoran Stevanović.

On je rekao da ne daje procjene vodostaja na rijekama, za šta su zaduženi hidrolozi, ali da prati to stanje i uticaj na izvorišta podzemnih voda.

„Na području gornjeg sliva Dunava u Njemačkoj, Slovačkoj i Austriji ove godine vladale su visoke temperature, bilo je malo padavina i nedovoljno snijega čijim bi se topljenjem održavao vodostaj Dunava i pritoka. Nivo vodostaja na Savi i izvorištima podzemnih voda nije tako loš, iako situacija nije povoljna, kao uostalom svakog ljeta, ali nije ni alarmantna kod većine izvorišta iz kojih se Srbija snabdijeva vodom za piće“, rekao je Stevanović.

Dodao je da je klima na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, kroz koje protiče Sava prije nego što uđe u Srbiju, bila znatno povoljnija s više padavina, što pokazuju i prinosi u ratarstvu i voćarstvu, kao i normalan vodostaj te rijeke.

Istakao je da je posljednjih dana temperatura zraka veoma visoka, dok je relativna vlažnost zraka veoma niska, svega oko 30 posto tokom većeg dijela dana, što je vrlo neuobičajeno i na nivou vlažnosti zraka u aridnim oblastima (sušnim područjima gdje je količina padavina manja od isparavanja) Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Kako je naveo, ovako nisku vlažnost nije vidio u statističkim analizama. Na području Beograda mala vlažnost zraka posebno je izražena u večernjim satima i iznosi svega oko 30 posto.

„To pogoduje velikom isparavanju (evaporaciji), pa je sada gubitak vode iz velikih površinskih vodotoka, a još više iz akumulacija, do skoro deset milimetara za 24 sata. To odgovara gubitku vode isparavanjem od oko 600 litara u sekundi iz prosječnih akumulacija u Srbiji, srednjih kao što su Ćelije kod Kruševca, Sjeničko na Uvcu i Zavojsko jezero na Visočici, koje imaju površinu oko pet kvadratnih kilometara. Kod većih akumulacija isparavanje prelazi 1.000 litara u sekundi“, rekao je Stevanović.

Naglasio je da je taj gubitak vode u nekim akumulacijama trenutno veći od dotoka vode.

Prema njegovim riječima, isparavanje u podzemnim izvorištima nije na tom nivou jer nema direktnog kontakta s atmosferom.

„Ove godine problem nije kao 2024. i 2025. kada je situacija bila nepovoljnija s nivoom voda u izvorištima i podzemnim vodama iz kojih se u Srbiji snabdijeva oko 60 do 70 posto stanovništva“, naveo je Stevanović.

Dodao je da su, osim velikog isparavanja i problema s plovnim putevima te nedovoljnom količinom vode za hlađenje elektrana, kod snabdijevanja vodom iz podzemnih izvorišta najveći problem gubici u vodovodnim sistemima zbog nedovoljnog održavanja.

Stevanović je rekao da se Srbija po vodnim resursima i takozvanom „vodnom stresu“ nalazi na sredini liste, na 90. mjestu od 170 zemalja svijeta.

„Srbija nije ni bogata, ali ni siromašna po vodnom potencijalu, podzemnom i tranzitnom. Možemo govoriti da smo siromašni samo kako bismo očuvali i racionalno trošili vodne resurse, jer nema mnogo onih koji nastaju na našoj teritoriji, osim Velike Morave i njenog sliva“, rekao je Stevanović.

Dodao je da 91 posto površinskih vodnih resursa predstavljaju tranzitne vode koje ulaze u Srbiju, ali to ne ograničava pravo njihovog korištenja prema određenim propisima.

„Srbija je jedna od zemalja koja možda najviše krši međunarodno pravo u korištenju tranzitnih voda jer ne prerađuje otpadne vode i najveći je zagađivač Dunava na cijelom plovnom putu“, naveo je Stevanović.

Napomenuo je da su i podzemne vode u Panonskom bazenu većim dijelom međugranične jer su na iste resurse „oslonjene“ i Mađarska, Rumunija, Hrvatska i Slovenija, što predstavlja pitanje prava korištenja međunarodnih vodnih resursa.

Stevanović je rekao da je odgovornost pojedinaca u potrošnji vode ista kao i odgovornost države koja poziva građane da je štede, a posljednjih 15 do 20 godina nije ulagala u formiranje novih podzemnih izvorišta vode za piće.

„Mnogo je jeftiniji tretman podzemnih voda jer postoji bolja zaštita od zagađenja i uticaja sunčeve svjetlosti koja pogoduje bujanju algi u vodnim akumulacijama, zbog čega je tehnologija prerade skuplja“, rekao je Stevanović.

Tamo gdje postoje podzemne vode, kako je rekao, treba ih prvenstveno koristiti. Srbija je prije 40 do 50 godina koristila 90 posto vode za piće iz podzemlja, ali je taj udio smanjila na 65 do 70 posto izgradnjom velikih akumulacija koje su stručnjaci smatrali boljim rješenjem od podzemnih voda.

„Gradile su se akumulacije i tamo gdje uopće nije bilo potrebe da se prave kada je u pitanju voda za piće. Za energetiku, navodnjavanje i sprečavanje poplava one su potrebne. A najbolji čuvar vodnih resursa i faktor sprečavanja neželjenih situacija kojima sada svjedočimo bilo bi podzemlje u koje bi se višak vode upumpavao tokom vlažnog perioda“, rekao je Stevanović.

(Vijesti.ba)