6°C
Mostar 10°C
Tuzla 9°C
Banja Luka 11°C
Bihać 9°C

03.02.2020 / 20:00 Intervjui - Filip Balunović za Vijesti.ba

Brexit jača savezništvo Britanije i SAD u rješavanju balkanskih pitanja

Brexit jača savezništvo Britanije i SAD u rješavanju balkanskih pitanja
Filip Balunović / Vijesti.ba
Politički filozof Filip Balunović  kazao je za Vijesti.ba kako bi EU mogla biti veći gubitnik od Velike Britanije nakon Brexita, odnosno izlaska Britanije iz Unije 1. februara.

On je za Vijesti.ba govorio o razlozima i posljedicama britanskog izlaska, utjecaju Brexita na Balkan, opasnosti od raspada Velike Britanije i drugim stvarima.

Filip Balunović (1987, Beograd) je politikolog i teoretičar. Osnovne studije je završio na Fakultetu Političkih nauka u Beogradu, master diplomu iz oblasti međunarodnih odnosa i evropskih studija je stekao na Evropskom institutu u Nici, master diplomu iz oblasti ljudskih prava i demokratije na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bologni, a trenutno je doktorant na Scuola Normale Superiore u Firenci.

U oktobru 2014. godine objavio je knjigu Bilješke sa slobode. Uređuje i vodi blog Levo smetalo, bavi se proučavanjem političke filozofije, marksizma, teorije politike, međunarodnih odnosa, eurointegracija i političke ekonomije. Izvršni je urednik Le Monde Diplomatique Srbija.

Razgovarao: Haris Ljevo

U kojem pravcu očekujete da će krenuti EU nakon izlaska Velike Britanije?

BALUNOVIĆ: Evropska unija u istorijskom smislu, ima karakteristike koje u istom smislu ima kapitalizam. Morala je nastati, bilo je nužno nakon prve polovine dvadesetog vijeka zbog ratova – ali se onda sve više i sve češće postavlja pitanje kako ju prevazići i time se obračunati sa svim njenim kontradikcijama. Poput kapitalizma, ona je međutim do sada bila uspješna kada je riječ o mutaciji i prilagođavanju. Sa Brexitom, ali i nizom drugih pitanja – od izbegličke krize do rasta ekstremne desnice i ozbiljne krize legitimiteta nadnacionalnih institucija, akterima je postalo jasno da bi njeni temelji mogli biti osjetnije uzdrmani ako se nešto značajnije ne promijeni. Brexit sam po sebi ne bi bio toliko značajan jer bi se, baš kao i sa ostalim evropskim „nečlanicama“ poput Norveške ili Švajcarske – pronašao modus operandi po kom bi ekonomska saradnja nadišla političke nesuglasice. Ali Brexit sa sobom može da povuče i reuspostavu bipolarne Evrope. Time bi sa jedne strane ostala Evropska Unija prožeta brojnim problemima, a sa druge Britanija koja želi povratiti „izuzetnost“ koju je imala u vijekovima kada je bila imperijalna sila.

Šta to konkretno znači?

BALUNOVIĆ: To znači i mogućnost formiranja ozbiljnije kontrateže na evropskom tlu – a to je anglosaksonska kontrateža koja bi se vjerovatno još više učvrstila kroz savezništvo Britanije i SAD ako bi Trump ostao na mjestu predsjednika još jedan mandat. Boris Johnson sa jedne, i Trump sa druge strane predstavljali bi ozbiljnu prijetnju po kapacitet sa kojim EU može da djeluje kako unutar, tako i izvan sopstvenih granica. Takav scenario drugim riječima, mogao bi da u znatnoj mjeri oslabi EU u pokušajima da se obračuna sa svim gorenavedenim izazovima, ali i sa izazovima u svom susjedstvu, uključujući i naš region. Američkom angažmanu na Balkanu tako bi se ubrzo mogla priključiti i Velika Britanija pa bi se goruća pitanja poput Kosova, Crne Gore ili Bosne mogle spolja riješavati na anglo-saksonski način koji je oduvijek bio manje senzibiliziran za interese regija čija se pitanja „riješavaju“. Ako pođemo ovim putem zaključivanja, po ko zna koji put možemo zaključiti da smo bez Jugoslavije na ovom prostoru, ostali na vjetrometini i u potpunosti zavisni od spoljnih događaja na koje ne možemo uticati.

Politički komentatori upozoravaju da bi sada Škotska, Sjeverna Irska ili Gibraltar mogli pokrenuti referendume o nezavisnosti od Velike Britanije. Koliko je to realno i opasno po London?

BALUNOVIĆ: Škotska je de facto najnezavisnija članica Ujedinjenog Kraljevstva. Od 1997 godine kada je formiran parlament Škotske, nadležnosti se sve više prebacuju na nacionalni nivo. Referendum iz 2014. ostavio ih je u sklopu Ujedinjenog Kraljevstva, ali su već tada mnogi govorili da će ukoliko se dogodi Brexit nužan biti još jedan referendum. S obzirom na to da većina koja je Škotsku ostavila unutar Kraljevstva nije bila baš ubjedljiva (54 posto je bilo protiv), vrlo lako se može desiti da se uskoro krene sa pripremama za novi referendum. Ono što je ipak važno kada je riječ o takvim političkim poduhvatima, jeste jaka partija ili, još bolje – jaka ličnost iza koje bi stala jaka partija. Podsjećanja radi, Brexit je prošao uprkos tome što su dvije glavne partije, laburistička i konzervativna, bile protiv. Tu je kampanju manje-više na svojim leđima izgurao Nigel Farage, predsjednik UKIP-a koji je vrlo brzo otišao sa čela stranke baš kao da je rekao “obavio sam svoje”. U Škotskoj je 2014 na čelu najjače stranke SNP bio Alex Salmond, tada premijer – koji je bio lider kampanje za otcjepljenje Škotske. Uprkos tome, referendum nije prošao. A nije da Salmond nije bio harizmatičan – sjećam se i nekih pošalica koje je zbijao na račun jednog laburiste koji je kao argument protiv otcjepljenja govorio da ne bi htio da “vozi desnom stranom”, na šta mu je Salmond odgovorio: “Čudno, ja sam mislio da laburisti voze desnom stranom već neko vrijeme”. Imajući to u vidu, ja bih rekao da u Škotskoj može biti referendum, ali da su šanse za otcjepljenje ne nužno veće u odnosu na prije šest godina.

A Sjeverna Irska?

BALUNOVIĆ: Što se tiče Sjeverne Irske, tamo Velika Britanija ima mnogo čvršću i represivniju vlast, a i to pitanje je kudi-kamo kompleksnije. Ako razgovarate sa najprogresivnijim Englezima, po Liverpulu ili Mančesteru na primjer (gdje laburisti drže lokalne parlamente uz ubjedljivu većinu) – oni će vam na pitanje o IRI i Sjevernoj Irskoj odgovoriti dosta suzdržano i reći da je to jedno “kompleksno pitanje”. Zato se tamo ne bih kladio čak ni na referendum (da će biti omogućen), a kamoli da će proći. Ne zato što to Sjeverna Irska ne želi, već zato što mislim da je vlast previše represivna.

Ko je veći gubitnik nakon Brexita, EU ili Velika Britanija?

BALUNOVIĆ: Mislim da bi veći gubitnik mogla da bude EU, zbog stvari koje sam već naveo. Ekonomski gledano, London ostaje, pored New Yorka, globalni centar finansijskog tržišta na koje kompanije iz država članica Evropske Unije žele i dalje izlaziti. One neće moći nekim restriktivnim mjerama protiv britanske ekonomije naštetiti interesima krupnog kapitala sopstvenih zemalja – ili makar ne bez posljedica po sopstveni krupni kapital. Kako su sve zemlje EU kapitalističke i u službi svog krupnog kapitala, mislim da do toga ne može doći. Druga stvar koja je bitna za napomenuti jeste da će se negativne posljedice, u mjeri u kojoj ih bude, vjerovatno najviše odraziti na radništvo i jednih i drugih. Dakle interesi “velikih” biće zaštićeni na ovaj ili onaj način. Ali možemo očekivati da će se, kao i prilikom svake političke dezintegracije, kola slomiti na slabijima. U Britaniji se od referenduma naovamo Evropljani osjećaju manje sigurnim – počevši od toga da su se Brexitom ohrabrili desni elementi u društvu koji bi mogli ugroziti na primjer, sigurnost migranata iz Istočne Evrope, pogotovo zemalja poput Bugarske ili Rumunije. Ovo ne pričam napamet, jer mi je još prije godinu i po dana jedan zagrebački novinar na letu iz Londona govorio o tome da se prvi put nakon trideset godina u Londonu počeo osjećati manje sigurnim. U svakom slučaju, ne brinem se za bogate – kao i uvijek, brinem za one iz nižih slojeva kojima bi poslovi mogli postati manje dostupni ili potpuno nedostupni izvan granica Britanije ili EU.

Na koji način izlazak Velike Britanije iz EU može utjecati na brzinu puta balkanskih zemalja u EU?

BALUNOVIĆ: Mislim da je Brexit samo još jedan u niz problema sa kojima se EU suočava i koji joj odvraćaju pozornost i pooštravaju oprez po pitanju proširenja. Sjećam se kako je posljednji ministar vanjskih poslova Jugoslavije Budimir Lončar jednom prilikom pričao o tome da je jugoslovenska diplomatija u praskozorje raspada države i početka rata, bila zaokupljena posredovanjem i riješavanjem pitanja iračko-iranskog rata. Mislim da EU neće ponoviti grešku i umjesto žarišta u spostvenoj kući “gasiti” neko tamo Kosovo ili neku tamo srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Kako se problemi političke, socijalne ali i ekonomske prirode umnožavaju, mislim da će proces prilagođavanja i trasformacije EU potrajati duže nego što se čini. U međuvremenu, mi ćemo se ili okrenuti jedni drugima, ili ćemo ostati čekati u redu za hljeb i mlijeko ispred pekare u kojoj se peć pokvarila a pekari otišli na put oko svijeta.

(Vijesti.ba)

Izdvajamo