3°C
Mostar 8°C
Tuzla 5°C
Banja Luka 6°C
Bihać 5°C

29.05.2020 / 14:18 BiH - Ekskluzivno za Vijesti.ba

Budimir o montiranoj optužnici: Uhićen sam bez dokaza, jer sam odbio Lagumdžiju i Čovića

Budimir o montiranoj optužnici: Uhićen sam bez dokaza, jer sam odbio Lagumdžiju i Čovića
Živko Budimir / Vijesti.ba
Da mogu, današnji političari u Bosni i Hercegovini, i to iz sva tri naroda, a napose ovi "miševi" iz HDZ-a BiH, izbrisali bi da sam ikada i postojao.

Na njihovu žalost, postojao sam i iza mene je ostao trag koji, ma koliko se trudili, neće uspjeti obrisati. A vrijeme će pokazati hoće li biti još tragova.

Poručio je ovo u intervjuu za Vijesti.ba bivši predsjednik Federacije BiH Živko Budimir.

Razgovarao: Delvin Kovač

Gospodine Budimir, kako sa ove vremenske distance gledate na šestogodišnji proces od 2013. - kada ste uhapšeni, pa do 2019. - kada ste oslobođeni optužbi za zloupotrebu položaja, primanje dara i protuzakonito posredovanje pri zapošljavanju?

BUDIMIR: Činjenica da proces koji se vodi protiv mene još uvijek nema pravosnažnu presudu, podrazumijeva da proces još nije okončan. Nakon oslobađajuće presude Općinskog suda, uslijedila je žalba Kantonalnog tužiteljstva na presudu Općinskog suda, te sada čekam odgovor na žalbu, odnosno presudu drugostupanjskog - Kantonalnog suda Sarajevo.

Normalno da očekujem da će Kantonalni sud potvrditi presudu Općinskog suda, jer je odluka Ustavnog suda po apelaciji mojih odvjetnika bila vrlo nedvosmislena - da u predmetu koji je Tužiteljstvo formiralo protiv mene nema dokaza i da su svi dokazi na bazi rekla-kazala. Bilo bi logično da je Tužiteljstvo nakon ovakve odluke Ustavnog suda, s obzirom da nije priložilo niti jedan novi dokaz, odustalo od optužbe. No, unatoč odluci Ustavnog suda, a  po diktatu političkih moćnika i u strahu od posljedica neosnovanog pritvaranja aktualnog predsjednika Federacije BiH, što je krivično djelo državnog udara u pokušaju, Tužiteljstvo je ustrajalo na nedokazivim optužbama i ovaj proces odvelo u sudnicu Općinskog suda Sarajevo. Jasno da je Tužiteljstvo, uvjereno u moć političkog i drugih oblika pritiska na Općinski sud, vjerovalo da mogu postići, po njih, povoljan ishod sa bilo kakvom osuđujućom presudom koja bi opravdala uhićenje i postupak te ih na taj način amnestirala od odgovornosti za neosnovano uhićenje i mene onemogućilo u pokretanju tužbe protiv odgovornih.

Na moju štetu, ali i na štetu države, ovaj proces protiv mene traje već 7 godina, i koštao je jako puno mene i državu u svakom smislu. Vjerujem da će se čitatelji složiti kako 7 godina nije mali period u životu svakog od nas u kojem vam ta stigma koju vam je netko potpuno neopravdano "stavio na čelo" određuje puno u toga u životu i prisilio vas da sve svoje kapacitete usmjerite ka svojoj obrani i uklanjanju te stigme. Uhićenje, pritvaranje i sudski proces u potpunosti su promijenili moj život i nanijeli mi ogromnu štetu - kako moralnu, tako i materijalnu.

Prije ove optužnice i uhićenja nikada u svom životu nisam ušao u sudnicu. U proteklih 7 godina moga života sudnica i taj proces postali su moja svakodnevnica, u značajnoj mjeri utjecali na moje zdravlje i odredili ne samo moj, već i život moje obitelji. Taj proces postao je moćno oružje svih onih koji su od tada pa do danas "udarali" po meni. Sjetite se samo medija koji su me proglašavali princem bosanskohercegovačkog podzemlja i "častili" raznim drugim epitetima. Pisali su o milionima koje sam, tobože, uzeo za pomilovanja, iako su znali da to nije istina, sa samo jednim ciljem - ne birajući sredstva eliminirati čovjeka koji se drznuo ne slušati njihove diktate i djelovati u skladu sa svojom savjesti.

Nekako baš u to vrijeme HDZ BiH zahtijevao je rekonstrukciju Vlade FBiH, ali ste je Vi, kao tadašnji predsjednik FBiH, jasno i nedvosmisleno odbili potpisati. Smatrate li da se Vaše hapšenje može dovesti u vezu s Vašim takvim postupkom?

BUDIMIR: Prije odgovora na ovo pitanje, mala korekcija, odnosno nadopuna Vaše teze koja je točna, ali ne i potpuna. Smjenu, odnosno rekonstrukciju Vlade Federacije tražili su i na njoj insistirali SDP i HDZ koji su postigli sporazum o novoj parlamentarnoj većini bez HSP-a, SDA i NSRzB, a u kojoj je trebao biti i SBB. Smjenu Vlade Federacije BiH od mene je tražio i veleposlanik SAD, g. Patrick Moon, kao i posebni izaslanik EU za BiH, g. Peter Sorensen.

Moje uhićenje je isključivo posljedica tog odbijanja smjene Vlade FBiH i uvođenja HDZ-a u Vladu FBiH. Prije uhićenja sam imao konkretne ponude za slučaj da prihvatim smjenu Vade, pa čak i obećanje veleposlanika SAD da ću ostati na poziciji predsjednika FBiH do kraja mandata. Kada sam odbio poslušati zahtjev Lagumdžije i Čovića, uslijedilo je montiranje optužnice, uhićenje i pokušaj smjenjivanja u Parlamentu Federacije BiH, sa namjerom izbora novog predsjednika Marinka Čavare koji bi izvršio rekonstrukciju Vlade i iz nje izbacio HSP, SDA i NSRzB.

Vlada FBiH, kolokvijalno nazvana „platformaška vlada“, uspostavljena 2011. godine samo zahvaljujući tom mom stavu i odbijanju rekonstrukcije ostala je do kraja mandata i izbora 2014. godine, ali je u praksi od moga uhićenja funkcionirao savez SDP-HDZ, koji su u Parlamentu funkcionirali kao većina, a kroz Vladu zahvaljujući većini SDP-a provodili odluke i imenovanja po volji i želji HDZ-a, a ne HSP-a i mene kao dijela izvršne vlasti u FBiH.

U kojoj ste mjeri mogli doživjeti satisfakciju oslobađajućom presudom, imajući u vidu da vam je tih šest godina borbe za pravdu na neki način i uništilo političku karijeru?

BUDIMIR: Moje uhićenje i postupak koji još uvijek traje nije utjecao samo na moju političku karijeru, kako vi kažete da ju je uništio, već kao što sam to već rekao na moj život, kao i na živote članova moje obitelji. Kada vas netko na tako ružan i bezosjećajan način stigmatizira-kompromitira, pa vam još uz to "prilijepi" i neke druge etikete poput izdajnika, potrčka bošnjačke politike i raznih drugih, to ne može ne imati posljedice. Zapitajte se koliko košta šest godina sudskog postupka. Kakav je osjećaj kada nakon upisivanja svoga imena u Google tražilicu o vama izađe 50-tak članaka i fotografija o uhićenju, sudnici, pritvoru... U današnje vrijeme, kada je Google pretraživanje postalo najprimjenjeniji način provjere neke osobe o kojoj želite nešto saznati, kolika je vjerojatnoća da sa nekim nepoznatim koji ima takvu stigmu možete ostvariti neki odnos, realizirati neki posao. Svih ovih 7 godina bilo mi je i još uvijek je onemogućeno normalno funkcioniranje.

Govoriti o satisfakciji nakon oslobađajuće presude je malo pretenciozno jer mediji su jedva stidljivo objavili vijest o oslobađajućoj presudi, a niti jedan elektronski medij me nije pozvao i napravio intervju sa mnom kao čovjekom i visokopozicioniranim političarem koji je bio žrtva korumpiranog pravosudnog sustava i dao mi jednaku mogućnost, prostor i vrijeme u medijima kao što su dobili oni koji su me blatili i napadali nakon mog uhićenja.

Prema Vašem mišljenju, u kojem opsegu politika danas upravlja pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini?

BUDIMIR: Upravo ovaj proces protiv mene je dokaz kako politika upravlja radom tužiteljstva, i osobno mislim da je utjecaj politike puno veći u tužiteljstvima nego u sudovima. Upravo zahvaljujući činjenici da među sudijama postoje čestiti i neovisni pojedinci, suci i sutkinje, prvostupanjska presuda u mom predmetu je oslobađajuća a i optužnica za pištolj je okončana pravosnažnom oslobađajućom presudom.

Neprocesuiranje korupcije i kriminala u BiH u najvećoj mjeri posljedica je kontrole tužiteljstava i tužitelja od strane političkih moćnika, jer se na taj način na procesuiranje tih pojava utječe još u fazi istrage. Potvrdu ovim stavovima možete pronaći u brojnim predmetima. Tužiteljstva su odgovorna za to što među nama šetaju ubojice, pa i ratni zločinci koji nisu nikada procesuirani, ali i za to što su neki nevini ljudi na vrlo neprimjeren i ružan način stigmatizirani, pa čak i osuđeni. Zamislite da vas netko obilježi kao ubicu ili kriminalca bez ikakve osnove ili dokaza.

Kako komentirate aktuelnu političku situaciju u našoj zemlji?

BUDIMIR: Politička situacija u našoj zemlji, Bosni i Hercegovini, je već duže vrijeme, gotovo 20 godina, nepromijenjena. Kontinuirano se vrtimo u istom cikličnom procesu međusobnih optuživanja koje, barem se meni tako čini, vremenom akumulira sve veću količinu nerazumijevanja, netrpeljivosti i, usuđujem se reći, čak i mržnje. Olako prihvaćamo da su nam za naše nedaće uvijek krivi "oni drugi". Pogrešno je za to kriviti samo političare i političke stranke, jer je evidentno da kao ljudi i kao građani ove zemlje nismo učinili dovoljno, usuđujem se reći gotovo ništa, da takvo stanje promijenimo ako smo njime nezadovoljni.

Groteskna je ova predstava sukobljavanja vodećih političkih stranaka i njihovih čelnika u javnom prostoru nakon izbora, a paralelno funkcioniranje i dioba moći i dobara "ispod žita". No, tom burleskom i groteskom u izvedbi političkih stranaka i njihovih prvaka narod je fasciniran. U njima pronalazi svoje junake sa kojima se identificira i koje slijedi. Hoćemo li završiti u provaliji, to ćemo vidjeti, no ako se to i dogodi, sadašnji narodni junaci sigurno neće dijeliti provaliju sa narodom jer su već sada toliko moćni i imućni da su sebi "mostove preko provalije" odavno izgradili. Za one koji ovakav poredak žele mijenjati nema mjesta u društvu i to sam na svojoj koži osjetio, kao i moja obitelj. Sin koji je ostao bez posla i njegova obitelj otišli su iz BiH i nemaju se namjeru više u nju vraćati, a i osobno vrlo ozbiljno razmišljam o odlasku iz BiH. No, dok se ovaj proces ne okonča, ne namjeravam nigdje ići.

Kakvi su Vam planovi za budućnost, namjeravate li se možda ponovo ozbiljnije upuštati u "političke vode"?

BUDIMIR: Trenutno nemam planova sve dok se moj proces ne okonča pravosnažnom oslobađajućom presudom. To je moja osobno najvažnija bitka nakon završetka rata, jer branim svoju čast i ugled moje obitelji. Tek kada tu bitku okončam mogu se posvetiti nekim drugim ciljevima. No, s obzirom na moju životnu dob, nisam baš u mogućnosti planirati neke nove početke. Napose nisam više spreman voditi tuđe bitke i ratove kao što sam to činio u prošlosti. Kroz svoj život i svoju karijeru kao vojnik i kao političar radio sam za zajednicu, ne za sebe, i potpuno mirne i čiste savjesti mogu reći da mi to nikada nije na pravi način valorizirano. Kada to kažem ne mislim na materijalno, jer mi materijalno nikada nije bilo primarno u životu, već statusno.

Bosni i Hercegovini više ništa ne dugujem jer sam od nje doživio i to da nakon svih vojnih i političkih dužnosti koje sam u njoj obnašao, te nepravde koja mi je učinjena od institucija Bosne i Hercegovine, ne bivam pozivan ni na jedan događaj, kao primjerice Dan OSBiH koje je očigledno stvarala Marina Pendeš, a ne mi generali koji smo međusobno ratovali, a onda nakon Mirovnog sporazuma sjeli za stol i dogovarali ustroj OS. Ne dobijam pozive na svečanosti za obilježavanje Dana državnosti i drugih državnih blagdana, ni kao umirovljeni general ali ni kao bivši predsjednik FBiH. Da mogu, današnji političari u Bosni i Hercegovini, i to iz sva tri naroda, a napose ovi "miševi" iz HDZ-a BiH izbrisali bi da sam ikada i postojao. Na njihovu žalost, postojao sam i iza mene je ostao trag koji, ma koliko se trudili, neće uspjeti obrisati. A vrijeme će pokazati hoće li biti još tragova.

 
(Vijesti.ba)

Izdvajamo