DF HNK: Hrvatska istrajava na urušavanju dobrosusjedskih odnosa

Historijat različitog tretiranja naroda, rasa i vjera u globalnim okvirima je u bližoj i dalekoj prošlosti rezultirao krizama, sporovima te ratovima regionalnih i svjetskih razmjera.  Posljedice pogrešnih politika, nakaradnih sistema i nepoštivanja osnovnih demokratskih i civilizacijskih postulata su u bliskoj i dalekoj prošlosti u najdrastičnijoj formi bile istrebljenja naroda (Jevreja, Bošnjaka) u konclogorima (Aušvic, Dahau, Jasenovac…) i zaštićenim UN zonama (Srebrenica).

Neke Države iz nama “dragog” susjedstva su se jako potrudile u bosanskohercegovačkoj ratnoj tragediji devedesetih godina te su na Međunarodnom tribunalu za ratne zločine u Hagu pravomoćno presuđene za pomaganje genocida i aktivno učešće u “udruženom zločinačkom poduhvatu”. Hrvatska i Srbija nisu prihvatile odluke Haškog tribunala. Nisu prihvatile odgovornost i realnost. Ni tada ni danas nisu i ne žele da se suoče sa svojom tamnom prošlošću i sramnim ulogama koje je prepoznao i brutalno presudio Haški Tribunal. Nažalost, uprkos i u  inat međunarodnim sudskim instancama, ubice, silovatelji i monstrumi su u nekim susjednim državama dobili oreol vitezova i heroja.

Zato je najnovija diskriminacija dva “konstitutivna naroda” (Bošnjaka i Srba) u Državi iz susjedstva u smislu ulaska u “lijepu njihovu” u vremenu pandemije samo očekivani kontinuitet neshvatljive doktrine “političkog Zagreba” koji ultimativno ustrajava na urušavanju prijateljskih odnosa sa BiH.

Bedastoće aktualne hrvatske Vlade u smislu odnosa prema susjednoj, međunarodno priznatoj Državi već sada imaju karakter spisa sa pozamašnom dokumentacijom koja svakim danom postaje obimnija. Kolonijalno korištenje hidroenergetskih resursa Buškog jezera bez ikakve naknade, izgradnja Peljašaškog mosta uz gaženje principa međunarodnog pomorskog prava na slobodan pristup “otvorenom moru”; izvršne odluke hrvatske Vlade o odlaganju nuklearnog otpada  uz BiH granicu, ilegalno vraćanje uz brutalna premlaćivanja migranata u BiH, otimačina imovine bosanskohercegovačkih firmi na Jadranu  predstavljaju samo djelić nedobrosusjedskih mjera Republike Hrvatske koje bi malo koja suverena Država mogla podnositi. Bosna i Hercegovina to još uvijek nažalost trpi i toleriše.

Bosna i Hercegovina je u viševjekovnoj historiji puno više “izdurala” i u konačnici jača opstajala. Tragično je što reprezenti hrvatske političke doktrine iz Zagreba u prethodna dva-tri desetljeća kroz bezrezervnu podršku fatalnoj politici “zapadnomostarskog HDZ-a i HNS-a” bivaju saučesnici u nezaustavljivom egzodusu bosanskohercegovačkih Hrvata koji napuštaju ne samo sela već i gradove poput LIvna, Tomislavgrada... Tragično  je i tužno što jedan, u osnovi respektabilan narod sa predivnom tradicijom i dubokim korijenima u bosanskoj historiji i duhovnosti sve više i nezaustavljivo juriša u smislu brojnosti stanovništva iz statusa “konstitutivnog naroda” prema statusu “nacionalne manjine”. Slično se desilo ali iz drugih razloga sa Srbima u Republici Hrvatskoj.

Sadašnja politika “političkog zapadnog Mostara” i “mentorskog Zagreba” je tragična kako za bosanskohercegovačke  Hrvate tako i za Državu BiH koju Republika Hrvatska prozirno i u konačnici kontraproduktivno opetovano ponižava i provocira, zaključuju iz Kantonalnog odbora DF HNK.


(Vijesti.ba)