11°C
Mostar 17°C
Tuzla 14°C
Banja Luka 16°C
Bihać 18°C
Powered by Dark Sky

02.09.2020 / 20:00 Komentari - Piše: Haris Ljevo

Region ponovo miriše na krv: Dobro došli u devedesete

Region ponovo miriše na krv: Dobro došli u devedesete
Foto: Agencije - Vijesti.ba

Parlamentarni izbori u Crnoj Gori održani u nedjelju vratili su Balkan trideset godina unazad. Retorika i ikonografija popraćena klerofašističkim pjesmama pokazuju da se ideja zločinačke velike Srbije vratila na velika vrata.

 

Zapravo, nikad nije ni nestala, samo je sada iskoristila svoju priliku da ponovo pripremi ratni plam, koji, nadamo se, neće biti upaljen.

Simpatizeri opozicije, koja je na ovim izborima imala otvorenu podršku Srbije i SPC-a, izbornu noć su proslavili na ulicama crnogorskih gradova pjevajući četničke pjesme i poručujući građanima manjinskih zajednica da ih čekaju teški dani u novoj Crnoj Gori.

Pjevalo se o slobodi i demokratiji, te konačnom padu režima. Pitanje je samo šta to ima slobodno u najavi ubijanja, klanja, paljenja. Iako iz opozicije ističu kako se radi o neodgovornim pojedincima, takvu tezu vrlo lako je oboriti.

Naime, na video snimku se jasno vidi i čuje da staru nacionalističku guslarsku pjesmu pjevaju sveštenici, zatim šef kabineta bivšeg predsjednika Budve Marka Carevića, zatim Nikola Jovanović iz Demokratskog fronta.

Sve ono što se dešava ovih dana u Crnoj Gori i regionu djeluje kao preslikano iz devedesetih. Isti su nalogodavci, isti izvođači radova, isti je način pravdanja izgreda, a međunarodna zajednica i predstavnici nevladinih organizacija potpuno na identičan način minimiziraju napade u Crnoj Gori.

Predstavnici Demokratskog fronta i njihov duhovni i politički otac mitropolit Amfilohije za napade na privatne i vjerske objekte muslimana u Pljevljima optužuju Đukanovića i njegov DPS, te ističu kako iza napada stoje obavještajne službe s ciljem prikazivanja njih kao klerofašista. Ovakva opravdavanja smo već imali prilikom genocida u Srebrenici, masakra na Markalama, kada su sljedbenici iste velikosrpske ideologije optuživali Bošnjake da su se sami granatirali kako bi oklevetali Srbe.

Lider opozicionog Demokratskog fronta Zdravko Krivokapić je poručio kako je ovo očigledan rukopis Đukanovićevih službi, dok je DPS takve optužbe s gnušanjem odbacio.

“Ovu optužbu najoštrije odbacujemo i smatramo je za sramno prebacivanje odgovornosti za konstantno potpirivanje međunacionalnih i međuvjerskih sukoba, koje upravo dolazi sa adrese političkog bloka na čijem je čelu Krivokapić i ideologije velikosrpskog nacionalizma čiji je duhovnik Mitropolit. Oni po zadatku tragove tuđih, njima bliskih službi, pripisuju crnogorskim bezbjednosnim organima. Optuživati DPS i Đukanovića za nepočinstva kao ova u Pljevljima, bilo bi isto kao optužiti Ben Guriona za Aušvic”, kazali su iz DPS-a.

Mitropolit Amfilohije je ovaj put za političke potrebe osudio napad u Pljevljima kazavši kako je to vandalski čin. Podsjećamo, to je onaj Amfilohije koji je u crkvi na Sinjajevini, avgusta 2014, rekao za pripadnike islamske vjeroispovijesti da su “lažni ljudi, sa lažnom vjerom” i da je “duhovna smrt” koju su širili po Crnoj Gori “strašnija od ubijanja”.

Opozicija je u izbornoj noći proglasila pobjedu i slobodu, a slavljenici na ulicama crnogorskih gradova, te u Beogradu, Banja Luci, Istočnom Sarajevu i drugim mjestima nosili su isključivo srpske zastave i pjevali četničke pjesme, dok je bilo nemoguće vidjeti crnogorsku zastavu. Jasno je valjda kakvu su pobjedu slavili.

Međunarodna zajednica i ovaj put kao i početkom ratova devedesetih godina poziva “strane na smirivanje tenzija” iako ne postoje strane. Postoji samo jedna agresivna strana koja sije mržnju i strah prema onima koji se ne uklapaju u ideju velike Srbije.

Jedna od ključnih figura crnogorskih izbora je Albanac i musliman Dritan Abazović, koji vjeruje da sa svojih pet posto glasova može demokratizirati i uljuditi četničku ideju. On je još jedna poveznica sa devedesetim kada su za velikosrpsku ideju iskorišteni pa odbačeni Morina, Sejdo Bajramović, dok je Fikret Abdić otišao toliko daleko da je okrenuo i oružje na vlastiti narod što je platio kaznom za ratne zločine.

Dakle, previše je paralela s najgorim danima devedesetih.

Također, previše je i onih naivnih koji su izbore u Crnoj Gori doživjeli kao borbu protiv korupcije i stvaranje boljeg društva. Takav način razmišljanja moguć je u sređenim država, pa je sasvim normalno da mladi u Švedskoj, Holandiji, Danskoj ili Švicarskoj glasaju za partije koje im obećaju izgradnju više biciklističkih staza ili parkova.

Na Balkanu to ne ide. Nažalost, mi imamo samo dva izbora. Hoćemo li glasati za partije koje nude mir i stabilnost ili za one koje nude strah, mržnju, prijetnje, ubijanje i ratove?

U Crnoj Gori je pobijedio ovaj drugi izbor.

 

Piše: Haris Ljevo

 

(Vijesti.ba)

Izdvajamo