27°C
Mostar 31°C
Tuzla 30°C
Banja Luka 28°C
Bihać 27°C
Powered by Dark Sky

11.07.2021 / 11:46 BiH - Brojne delegacije

Komemoracija žrtvama genocida, pročitajte poruke zvaničnika

Intoniranjem himne BiH i obraćanjem dužnosnika počela je zvanična komemoracija za žrtve genocida u Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenica koji je počinjen u julu 1995. godine.

Mnogi govornici obratiti će se u okviru obilježavanja 26. godišnjice najvećeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, a neki od njih su poslali i video-poruke zbog pandemije koronavirusa.

U Potočare su stigle brojne delegacije što možete vidjeti u našoj fotogaleriji.

Erdogan: Genocid u Srebrenici je crna mrlja evropske i ljudske povijesti

Nećemo dopustiti da ova crna mrlja evropske i ljudske povijesti na bilo koji način bude potisnuta u drugi plan, poručio je predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan, na današnjoj komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici.

Erdogan se videoporukom obratio na komemoraciji povodom obilježavanja 26. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Na samom početku obraćanja, Erdogan je iskazao rahmet pred duše žrtava, kao i saučešće njihovim porodicama.

„Iako je prošlo 26 godina srebreničke, rane na našim srcima i dalje krvare. Svaki mezar i svaki naš šehid podsjećaju nas na te dane. Vaša bol je i naša bol“, rekao je Erdogan.

Poručio je kako neće nikada iznevjeriti amanet Alije Izetbegovića, da nikada neće zaboraviti genocid niti dozvoliti da bude zaboravljen.

“Nećemo dopustiti da ova crna mrlja evropske i ljudske povijesti na bilo koji način bude potisnuta u drugi plan”, poručio je Erdogan.

Rekao je kako presuda ratnom zločincu Ratku Mladiću, koju su prošlog mjeseca izrekli međunarodni sudovi, ne može umanjiti bol porodica niti vratiti izgubljene živote.

"Ipak, te i slične presude mogu igrati ulogu u sprečavanju ponovnog počinjenja zločina genocida. Dostizanje pravde također je savjesni dug žrtvama ove tragedije u srcu Europe i svim porodicama šehida koje su iza njih ostale”, rekao je Erdogan.

Naglasio je kako Turska ostaje uz Bosnu i Hercegovinu i braću Bošnjake.

„Stabilnost BiH veoma je važna za Balkan, ali i cijelu Evropu", poručio je Erdogan, te zaključio:

​​​​​​​"Ne zaboravljajući prošlost, za budućnost naše djece, pozivam sve političare sa ovog mjesta da se okupe oko zajedničkih ljudskih vrijednosti suprotstavljajući se diskursima koji sadrže mržnju, nasilje i diskriminaciju."

Džaferović: Ako neko misli da je negiranje genocida samo problem BiH, grdno se vara

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović obratio sa danas povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici.

Obraćanje člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika Džaferovića u Potočarima prenosimo u nastavku:

- Ovo je mjesto na kojem je teško govoriti. Ovdje sve govore hiljade bijelih nišana, zeleni tabuti i suze majki koje oplakuju svoju djecu. Suočena sa razmjerima genocida, ljudska misao i riječ pokazuju svu svoju nemoć, sve svoje slabosti. Na ovome mjestu, u srebreničkoj dolini tuge, čovjek osjeća da bi mogao vječno šutjeti. Ta šutnja bila bi jedini valjan odgovor pred količinom patnje, straha i zla na koje podsjeća ovaj dan. Pa ipak nemamo izbora nego da podsjećamo, da opominjemo, da ponavljamo istinu. To je naša obaveza prema žrtvama, koje leže u hladnoj potočarskoj zemlji. To je naša obaveza i prema onima, koje tek trebamo spustiti u kabure.

Danas ćemo ukopati Huseina Kurbašića, koji je u vrijeme ubistva imao 63 godine. Uz njega ćemo ukopati i maloljetnog Azmira Osmanovića, dječaka koji je kada je ubijen imao samo 16 godina. Svoje počivalište će konačno naći i sedamnaestogodišnji Fikret Kiverić. Fikret će biti spušten uz svog oca Ramiza Kiverića, koji je u potočarskom mezarju ukopan još prije deset godina. Konačno će otac i sin ponovo biti skupa. Danas će biti ukopan i Ramiz Selimović. On će biti četvrti Selimović iz iste kuće, koji će svoje počivalište naći ovdje. U potočarskom mezarju bit će ukopan, sa svojim sinom Jusufom, i Aljić Hajro, i to tamo gdje odavno leži njegov brat Šaban, sa svojim sinom Nerminom. Ovi tabuti svjedoče strašnu istinu. Nakon pada Srebrenice, ubijano je i staro i mlado. Hiljade je očeva i sinova pobijeno, hiljade braće i rođaka, hiljade gladnih i izmučenih ljudi je, izvedeno sa povezom na rukama i očima i streljano u leđa i potiljak, a zatim zatrpano u jame. Samo sa jednim ciljem. Uništiti jedan narod.

Haški tribunal je u svojim presudama jasno utvrdio da je genocidna namjera zločinaca da pobiju sve muškarce, bez izuzetka, formirana uz jasnu svijest o kobnim posljedicama fizičke eliminacije dvije ili tri generacije muškaraca na zajednicu podrinjskih Bošnjaka. Planirani rezultat zločina u julu 95. nije završavao samo u zastrašujućem ubijanju više od osam hiljada ljudi. Namjera je bila da se njihovim uništenjem obezglavi i uništi hiljade porodica; da se prekinu čitave porodične loze; da se iznemogli starci, žene i djeca ostave nezbrinuti, istraumirani i očajni, da se protjeraju kako se zajednica podrinjskih Bošnjaka, koja je opstala u srebreničkoj enklavi, nikada više ne bi obnovila. Navedeni cilj je, kako je to utvrđeno u haškim presudama, bio rezultat posve svjesne političke odluke tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske, koje je trajnim eliminisanjem srebreničke enklave htjelo provesti jedan od šest svojih strateških ciljeva, povezujući dva dijela teritorije Republike Srpske i brišući granicu sa Srbijom. Pobijenim podrinjskim Bošnjacima nije presudila nikakva nekontrolisana mržnja, već institucionalizirana namjera da se napraviti etnički čist prostor, da se stvori Velika Srbija. O tome vrlo jasno svjedoči dokazana uloga političkog vrha i Glavnog štaba Vojske Republike Srpske u naređivanju, organizaciji i koordinaciji masovnih pogubljenja u julskim danima 1995. godine. Sve se zna, sve je otkriveno. Zna se za jasnu naredbu da se ne dopusti bijeg nijednom srebreničkom muškarcu.

Zna se za upornost s kojom je vršena potraga po šumama oko enklave. Zna se za mobilizaciju svih borbenih i materijalno-tehničkih sredstava Vojske Republike Srpske u Srednjem Podrinju, u svrhu prikupljanja zarobljenika i njihovog transporta na lokacije pogubljenja. Zna se za masovna pogubljenja, koja su vršena po identičnom obrascu, na različitim i međusobno kilometrima udaljenim mjestima. I na koncu, vrlo dobro se zna o zakopavanju tijela u primarne, a zatim i u sekundarne i tercijarne masovne grobnice, kako bi se prikrili tragovi zločina. O cijeloj toj industriji smrti postoje jasni materijalni dokazi, kao i svjedočenja malobrojnih preživjelih, koji su uspjeli izbjeći smrti. Postoje svjedočenja i samih izvršilaca, srpskih oficira koji su organizirali pogubljenja, svjedočenja vojnika koji su streljali, bagerista koji su kopali grobnice. Sve su to neumoljive činjenice, utvrđene pred sudovima, i o tome više ne može biti rasprave. Nažalost, iako su brojni izvršioci genocida i nosioci politike koja je dovela do njega osuđeni, utvrđena istina se u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, kao i u susjednoj Srbiji, još uvijek ne prihvata. Štaviše, iz faze poricanja prešlo se u fazu otvorenog veličanja genocida i njegovih počinilaca, o čemu svjedoče odlikovanja koja im je dodijelila Skupština tog entiteta, ili murali koji se u njihovu čast crtaju po nekim gradovima. Čak se otišlo i u fazu napada na one, koji svojim rezolucijama osuđuju genocid u Srebrenici, kao što je to slučaj poslije donošenja civilizacijskih rezolucija u skupštinama Crne Gore i Kosova, kao i u slučajevima ranije donesenih rezolucija u svijetu. Ovo je fenomen kojim će se morati pozabaviti cijeli svijet.

Ako neko misli da je to problem samo Bosne i Hercegovine, grdno se vara. Zakon zla je takav da će se ono, ako ne bude zaustavljeno, širiti i jačati, sve dok ne ugrozi i one zajednice koje vjeruju da su zaštićene pred njim. Nakon Srebrenice došla je međunarodna vojna intervencija, došle su presude haških sudova. Došle su sa zakašnjenjem, jer su nedužni ljudi bili već pobijeni. Ali sve je to davalo makar zrno nade da se savjest čovječanstva ipak probudila. Međutim, ako se šuti pred negiranjem tih presuda, onda nema razloga da vjerujemo da je ta nada živa. Zato pozivam međunarodnu zajednicu – neka zaštiti presude svojih sudova od negiranja, neka zaštiti dostojanstvo žrtava, ali i svoje dostojanstvo. Jer ukoliko se sljedbenicima zla nastavi dopuštati da cinično vrijeđaju žrtve, ni o kakvim civilizacijskim vrijednostima neće moći biti ozbiljnog govora. Sud savjesti i sud historije najmanje će milosti imati za one ljude koji su mogli zaustaviti zlo, ali nisu to uradili. Ne postoji izgovor koji će to moći da opravda. Gospodine Inzko, ove ljude koje danas sahranjujemo niko ne može vratiti u život, ali poruka da su njihove ubice heroji – strašna je poruka. Vi to možete spriječiti. Pozivam vas sa ovog svetog mjesta da to i učinite. Dragi prijatelji, Danas ćemo u kabur položiti posmrtne ostatke Zajima Hasanovića. On je ubijen sa svojom dvojicom braće, Alijom i Emirom, koji još uvijek nisu pronađeni i identifikovani. Ukopat ćemo i Esnafa Halilovića, ali ne i njegovog brata Almira, koji je također ubijen u genocidu. Za njegove kosti još uvijek se ne zna, kao ni za oko hiljadu drugih ubijenih koji se vode kao nestali. Otkako je Bog stvorio svijet i čovjeka, ljudima je dato da sahranjuju svoju braću, svoje najmilije, kako bi duše našle svoj smiraj. Mi i 26 godina, nakon pada Srebrenice, još uvijek tragamo za skeletima ubijenih, koji se nalaze u primarnim, sekundarnim i tercijarnim grobnicama, na nepoznatim lokacijama, za koje zna samo uzak krug onih koji su svjedočili zakopavanju tijela. Sa ovog mjesta ih pozivam: recite nam gdje se nalaze preostale grobnice, skinite teret sa svoje savjesti i zlu kob sa svoje djece, olakšajte porodicama koje tragaju za svojim najmilijima, omogućite dušama da konačno pronađu svoj smiraj. Uz žrtve, koje danas sahranjujemo, kao i sve one koji leže ovdje u Potočarima i one za kojima se još traga, prisjetimo se danas i majki Srebrenice, njih 570 koje su preminule, a da nisu uspjele pronaći kosti svojih najmilijih. Nemoguće je zaboraviti kada je jedna od majki kazala da sanja o tome da pronađe samo jednu kost od dvojice ubijenih sinova i zamota je u najljepšu svilu kako bi mogla rahat umrijeti.

Nažalost, i ona je umrla prije nego što su kosti jednog od njenih sinova pronađeni. Zastrašujući je osjećaj kada jedna majka mora sahraniti svoje ubijeno čedo, a samo gore od toga je kada čak ni to, nakon njegovog ubistva, nije u prilici uraditi. Teško onome koga stigne suza takve majke. Dame i gospodo, Imajmo danas i ovdje dovoljno snage da, uprkos svemu, vjerujemo da će i političke, vjerske i intelektualne elite naših komšija konačno prihvatiti istinu i da će kod njih nadvladati snage koje su spremne suočiti se s istinom. Mi možemo živjeti i bez toga, ali samo s time je moguće da se u potpunosti obnovi povjerenje i da nove generacije žive u jednom boljem društvu, neopterećene naslijeđem zločina. Dok čekamo dan kada će se svi u Bosni i Hercegovini i regionu suočiti sa istinom, na nama je da radimo sve što je u našoj moći da izgradimo državu, u kojoj nikada više neće biti moguće da bilo ko bude nezaštićen kako su bili podrinjski Bošnjaci u julu 1995. kada nikakvog utočišta nije bilo. Uvjeren sam da, uz aktiviranje svih naših snaga kao i podršku naših prijatelja u svijetu, možemo graditi modernu, demokratsku i prosperitetnu državu, u kojoj će ljudi moći spokojno planirati budućnost za sebe i svoju djecu. Podržavat ćemo rad Memorijalnog centra. Čuvat ćemo istinu o genocidu, širiti je po svijetu. Ali jedini način da, u konačnici, pobijedimo naum zločinaca jeste da osiguramo održivi povratak i opstanak Bošnjaka u Podrinju. Zato Srebrenica, kao i sva druga mjesta u Podrinju u kojima su odvajkada živjeli Bošnjaci, ne smiju biti samo mjesta smrti, već i života. Učinimo sve da duše ubijenih nađu smiraj, ali istovremeno potrudimo se da svaki podrinjski Bošnjak, koji se vratio na svoje ili se želi vratiti, dobije adekvatnu podršku. To je naš dug i prema onima, koje ćemo danas spustiti u potočarske kabure i ispratiti na bolji svijet, uz molitvu „da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica“. Hvala vam.

Zarif: Dijelimo tugu porodica koje danonoćno 26 godina traže pravdu

Ministar vanjskih poslova Islamske Republike Iran Javad Zarif u poruci koju je pročitao njegov specijalni izaslanik Muhamed Ebrahim Taherian, prvi ambasador Irana u BiH, danas u Srebrenici izrazio je solidarnost s narodima i ožalošćenim žrtvama.

U pismu koje je pročitano okupljenima na komemoraciji povodom obilježavanja 26. godišnjice od počinjenog genocida u Srebrenici, istaknuo je da su događaji u Srebrenici najmračnija poglavlja u savremenom čovječanstvu te da iako ona ne bi trebala biti izvor mržnje među narodima ipak nikada se ne smiju zaboraviti.

Napomenuo je da obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici podsjeća međunarodnu zajednicu na potrebu zalaganja za pravdu i suzdržavanje o nasilja i osjećaja odgovornosti u zaštiti potlačenih.

Pozvao je stoga međunarodnu zajednicu i posebno one svjetske sile koje se proklamuju kao pobornici zaštite ljudskih prava i demokratije na stvarno pridržavanje istinskih ljudskih vrijednosti.

- Iako su presude međunarodnih sudova važni koraci, Srebrenica ostaje rana na savjesti čovječanstva zbog kojeg pate mnogi preživjeli, majke Srebrenice i prognani. Dijelimo tugu porodica koje danonoćno 26 godina traže pravdu i posvećeni su očuvanju sjećanja na žrtve ovog događaja kako bi se spriječio njegov zaborav i negiranje genocida - zaključio je ministar vanjskih poslova Islamske Republike Iran Javad Zarif.

Milanović: Genocid u Srebrenici je sumrak civilizacije

Na komemoraciji povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici videoporukom se obratio i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.

Na početku svog obraćanja on je rekao da danas obilježavamo još jednu tužnu godišnicu strašnog i bezumnog zločina u kojem su prekinuti životi više od 8.000 ljudi.

Porodicama žrtava izrazio je najiskreniju sućut, te naglasio kako je svjestan njihove goleme boli i patnje.

- Genocid koji je počinjen na ovom mjestu prije 26 godina najstrašniji je zločin na evropskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata te je trajna odgovornost svih država i cijele međunarodne zajednice da čuvaju sjećanje na nevine žrtve ovog brutalnog, nepojmljivog masakra, sumraka civilizacije.

Tragedija hiljada porodica žrtava stalno se produbljuje brojnim pokušajima negiranja ili relativiziranja ovog strašnog pokolja, i to gledamo već decenijama. Budućnost, kao i saradnja između naroda na ovom području, neće se moći graditi bez iskrenog odnosa prema prošlosti, što uključuje sagledavanje bolnih činjenica o zločinima u Srebrenici - jasan je Milanović.

Naglašava da će otvoren i iskren odnos prema prošlosti, kao i kažnjavanje svih odgovornih za ovaj zločin omogućiti otvaranje novih stranica saradnje koje će biti temeljene na evropskim vrijednostima, te koje će omogućiti budućnost u kojoj mladi ljudi neće strahovati od ponavljanja strašnih zločina iz prošlosti, kojih je na ovom našem prostoru bilo mnogo, previše.

- Odgovornost svih nas je da svakodnevno činimo sve kako se ovakve strašne tragedije ne bi ponavljale u budućnosti - zaključio je Milanović.

Nderitu: Međunarodna zajednica prepoznala odgovornost za genocid u Srebrenici

Tog 11. jula 1995. godine počinjen je najgnusniji od svih zločina -zločin genocida,  kazala je danas u video poruci podsekretarka Ujedinjenih nacija i specijalna savjetnica generalnog sekretara za prevenciju genocida Alice Nderitu.

U obraćanju okupljenima na komemoraciji povodom obilježavanja 26. godišnjice od počinjenog genocida u Srebrenici naglasila je da je međunarodna zajednica prepoznala odgovornost, uključujući i UN pod čijom zastavom je Srebrenica tada bila Zaštićena zona, jer nisu spriječili taj zločin.

- Naučili smo važne lekcije, a naše žaljenje zbog gubitka nevinih života ne prestaje. Sjećanje na prošlost je pravo porodica žrtava i važan dio procesa pomirenja posebno za budućnost - istaknula je.

I ona je upozorila na opasne trendove negiranja genocida i ratnih zločina, veličanja ratnih zločinaca i govor mržnje, dodajući da je potencijal za pomirenje prisutan u svim društvima, kao karakteristike međusobnog poštovanja, razumijevanja, dostojanstva i pravde za sve.

Smatra da su projekti pomirenja najbolji način da se krene ka budućnosti, pozivajući da se odgovornost ne pripisuje jednoj zajednici, nego pojedincima.

Saleh Al-Sabti: Podrška i saučešće porodicama žrtava genocida

Zamjenik predsjedavajućeg Parlamentarne Grupe saudijsko-bosanskog prijateljstva Saad Bin Saleh Al-Sabti je u video-poruci je izrazio podršku i saučešće porodicama žrtava genocida koji je izbrisao hiljade nevinih života.

Izrazio je iskrenu zahvalu BiH, vlastima i narodu, članovima Organizacionog odbora, jer su uspjeli  da svake godine obnove sjećanje na genocid kako nove generacije ne bi zaboravile šta se desilo tog dana.

- Svoju zahvalnost želim uputiti svakome ko je u uložio napore da se i ove godine obilježi godišnjica  genocida, ali pandemija je razlog našeg fizičkog izostanka - kazao je.

Ponovio je i nepromjenljiv stav Kraljevine  da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BIH te da podržavaju sve oblike mira i suživota.

Bečić: Bog nije sa zločincima, Crna Gora je osudila genocid

Danas je u Srebrenici prisutna visoka delegacija Crne Gore, koju predvodi predsjednik Milo Đukanović i zamjenik premijera Dritan Abazović. Povodom Dana sjećanja na genocid u Srebrenici, u ime države Crne Gore, javnosti se u zvaničnoj poruci obratio predsjednik Skupštine Aleksa Bečić.

“Nakon 26 godina od ovog, za sve mučnog i tragičnog događaja za sve nas u regionu, želim da Vam kao predsjednik Skupštine Crne Gore, ali i kao sin, brat, rođak, i komšija, i uvijek kao čovjek, uputim izraze dubokog saosjećanja. Uspomena na vašu braću, očeve i sinove obavezuje nas da nikad više ne preispitujemo mir. Sa mračnom prošlošću se moramo suočiti. U okviru tog procesa, Crna Gora kroz Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, u Skupštini čiji sam predsjednik, najoštrije osudila genocid u Srebrenici, kao i one koji ga negiraju”, poručio je Aleksa Bečić.

“Zločinci imaju ime i prezime, nemaju oni nikakvu nacionalnost, nikakvu vjeru. Ni Bog ni Allah nije sa njima.  Molim sve one, koji ovih dana, brane ovaj ili onaj narod od Crne Gore, da prestanu sa štetnim manipulacijama. Upravo takvim postupanjima oni poimenično određenom pojedincu kojem je ustanovljena krivica kao individualna odgovornost grade živi štit od određene nacije i određene vjere. Samim tim kompromituju tu naciju i tu vjeru”, dodao je Bečić.

“Izražavajući spremnost da učinim sve da nikada više ne dođemo u situaciju da izbiju ratni sukobi u okviru kojih će se zbivati bezumni zločini, čije ćemo žrtve sahranjivati decenijama nakon toga, kao i u uvjerenju da nikada više zločin, stradanja, razaranja, barut, i nestabilnost neće biti prva asocijacija na Balkan, još jednom se u ime građana Crne Gore i svoje ime poklanjam ubijenim, uz osjećaj dubokog pijeteta prema njima i iskrenog saučešća u bolu članova njihovih porodica. Da njihove duše počivaju u miru, slava im”, zaključio je Bečić.

Nelson: SAD ostaće nepokolebljive u podršci Bosni i Hercegovini

Povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici svoju poruku je poslao ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Eric Nelson koji je kazao da je neprihvatljivo “negiranje srebreničkog genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti ili veličanje ratnih zločinaca. Takvi postupci vrijeđaju žrtve i nanose bol njima i njihovim porodicama, te podrivaju međusobno povjerenje koje je potrebno svima u Bosni i Hercegovini radi izgradnje stabilne, prosperitetne i mirne budućnosti.”

“U ime američkog naroda pridružujem se svima koji u Bosni i Hercegovini i šire oplakuju više od 8000 žrtava ubijenih u Srebrenici, 11. jula, 1995. godine. Ono što se prije 26 godina dogodilo ovdje jeste činjenica koja nikada ne smije biti zaboravljena, poricana ili umanjivana”, kazao je.

U vezi sa pravosnažnim krivičnim presudama za genocid kazao je da “počiniocima genocida ukazuju na pojedinačnu odgovornost i, nadamo se, donose određeno zadovoljenje pravde za porodice žrtava. Njihovi zločini i presude nisu odraz cijelog jednog naroda.”

“Sjedinjene Države ostaće nepokolebljive u svojoj podršci svima u Bosni i Hercegovini koji su voljni da rade u duhu pomirenja i fokusiraćemo se na stvaranje prilika za prosperitet za sve građane. Žrtve genocida u Srebrenici, preživjeli, porodice, kao i novi naraštaji, zaslužuju mirnu, prosperitetnu budućnost gdje će svi imati priliku za uspjeh. Fokusiranjem na pomirenje i izgradnju prosperitetne budućnosti možemo osigurati da se tragični događaji iz prošlosti ne ponove”, zaključio je Nelson.


Agius: Činjenice o genocidu  su naučno i sudski utvrđene!

Predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Carmel Agius je povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici uputio poruku porodicama žrtava, udruženjima i delegacijama koje su danas okupljene u Memorijalnom centru u Srebrenici.

„Mnogi od vas su lično iskusili razočarenje vidjevši kako se ljudska podložnost manipulaciji nemilosrdno eksploatiše od strane ljudi koji nastoje da negiraju istinu kako bi ostvarili svoje političke ciljeve. Na žalost, već više od dvije decenije, negiranje genocida u Srebrenici predstavlja omiljeno sredstvo kojem se pribjegava kako bi se osiguralo da se ljudi ove zemlje i dalje dijele na ‘nas’ i ‘njih’. A upravo ta podjela jeste ono što je tolikim životima donijelo toliko patnje, pored onih užasnih događaja koji su se desili prije 26 godina“, kazao je.

U vezi sa sudskim i naučno utvrđenim činjenicama o genocidu, kao i o negiranju istih kazao je da se „negiranje nauke može opisati kao, u najmanju ruku, besramno, a isto tako me i dalje duboko potresa i negiranje zločina. Ono predstavlja odbacivanje onoga što su žrtve proživjele, kao i odbacivanje činjenica koje su u brojnim navratima utvrdili međunarodni sudovi.  One su mukotrpno istraživane, rigorozno provjerene, te potvrđene u brojnim postupcima, i vrijeme ih neće izmijeniti.“

Komentarisao je i presudu Ratku Mladiću i drugima koji su osuđeni za genocid, kazavši da „nijedan sukob u novijoj istoriji nije bio bolje dokumentovan od raspada Jugoslavije. Ta dokumentacija je utemeljena na pričama koje su ispričale hiljade hrabrih preživjelih, kao i drugi svjedoci. Kako bi se osiguralo da svaki zaključak bude potkrijepljen uvjerljivim dokazima, nije se štedjelo ni na čemu. Naprotiv, svaki zaključak je donesen van razumne sumnje, a donijeli su ga iskusni pravnici sa svih strana svijeta. Poslije nedavnog izricanja Drugostepene presude u predmetu Mladić, genocid u Srebrenici sada je kao takav potvrdilo čak 34 sudija iz 29 zemalja na 5 različitih kontinenata. To je nedvosmislen zaključak, donesen u 12 precizno obrazloženih presuda, koji je, pored toga, priznao i Međunarodni sud pravde.“

„Dopustite mi da završim odavanjem mog najdubljeg poštovanja svim žrtvama genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995., među kojima su i one koje će danas konačno biti sahranjene. Uvijek ste u mojim mislima“, zaključio je Agius.


Varhelyi: U našoj Uniji nema mjesta za poricanje genocida!

Komesar za proširenje Evropske unije Oliver Varhelyi poručio je danas da je cijela Evropa uz žrtve genocida nad Bošnjacima Srebrenice te je poslao jasnu poruku da Evropskoj uniji nema mjesta za negatore genocida.

„Naša je dužnost da se sjetimo genocida u Srebrenici. To je jedan od najstrašnijih zločina u novijoj evropskoj historiji, kada je preko 8372 muslimanskih muškaraca i dječaka namjerno i sistemski ubijeno od strane snage Bosanskih Srba u UN-ovoj sigurnoj zoni Srebrenice, gradu koji je trebao biti sigurno mjesto u ratu koji je harao Bosnom i Hercegovinom“, dodao Varheyli.

„Sjećamo se i odajemo počast žrtvama i dijelimo tugu njihovih porodica i onih koji su preživjeli. Evropa nije zaboravila našu vlastitu odgovornost što nismo u stanju spriječiti i zaustaviti rat i genocid. Naša je također dužnost osigurati odgovornost. Važno je svake godine ponavljati istu poruku: Srebrenica nas i dalje podsjeća na našu zajedničku odgovornost da spriječimo da se genocid više nikada ne ponovi. Stoga je naša dužnost zauvijek pamtiti Srebrenicu. A takođe nas treba podsjetiti da se genocid dogodio ne samo u Srebrenici već i drugdje. Nema razlike u genocidu - genocid je genocid“, kazao je Varhelyi.

Nedavne odluke međunarodnih sudova još jednom su pokazale da počinitelji mogu biti beno nekažnjeni. Služenje pravdi i izgradnja boljeg društva najbolji su načini sjećanja na ubijene.

„Ono što se dogodilo u Srebrenici dva su međunarodna suda prepoznala kao akt genocida: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 2004. i Međunarodni sud pravde 2006. Ove utvrđene činjenice treba priznati. U našoj Uniji nema mjesta za poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Pokušaji prekrajanja istorije su neprihvatljivi“, zaključio je Varhelyi.



(Vijesti.ba)

Izdvajamo