24°C
Mostar 28°C
Tuzla 24°C
Banja Luka 21°C
Bihać 15°C

31.05.2023 / 10:35 Komentari - Uoči presude

Kerovođa pasa rata: Franko Simatović 'Frenki'

Kerovođa pasa rata: Franko Simatović 'Frenki'
Foto: Vijesti.ba

Svakom dobrom šefu je potreban odličan operativac, slijepo odan i poslušan do smrti, u ovom slučaju Haaga. Šef Stanišić je u Franku Simatoviću imao tog operativca. Odanog, poslušnog i prije svega beskompromisnog.

Uvijek iza 'šefa'

Franko Simatović "Frenki" rođen je u Beograd, 1. aprila 1950 , Simatović je po nacionalnosti Hrvat, porijeklom iz sela Čibača u Župi Dubrovačkoj. Rođen je u obitelji Pere Simatovića, visokog oficira JNA i jednog od osnivača Vaterpolo kluba Partizan i Nede Winter, koja je osim Franka, imala i kćer Dubravku udatu Horvat.



Ime je dobio po njegovom djedu po majci Franku, osnivaču odvjetničkog ureda u Bjelovaru, i suradniku doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita.

On je završio Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Beogradu, zajedno sa svojim budućim šefom Jovicom Stanišićem.
Kao i Stanišić, Simatović se odmah nakon studija zaposlio u Državnoj bezbednosti i naporedo napredovao u Službi. Miloševićev dolazak na vlast zatiče ga na čelu odjeljenja koje se bavi američkim agenturama u Jugoslaviji.

Kako je još 2001. godine pisalo beogradsko Vreme. – „Krajem 1990. postaje ključni čovek za organizaciju srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj i šire. Stiže u Knin sa dokumentima na ime Dragana Simendića, novinara "Politike ekspres", ali je njegov glavni posao nadziranje Kapetana Dragana, plaćenika dovedenog sa strane da maskira upletenost Službe u krajišku "balvan revoluciju". Uz Frenkijevu pomoć, iz Draganovog centra za obuku u Golubiću izlazi prva generacija paravojne grupe koja će kasnije dobiti naziv Crvene beretke, a još kasnije Jedinica za specijalne operacije (JSO) Resora državne bezbednosti. “

Kako je već općepoznato „Crvene beretke“ su bile konglomerat kriminalaca, ubojica silovatelja i ostalog ološa. Koji se još odazivao i na ime kao što su "Knindže", "Tigrovi", "Vukovi", "Arkanovci", "Beli orlovi" tj. "Šešeljevci", "Škorpioni" i dr.
Ova šarolikost je imala prost razlog, a to je prikrije djelovanje Službe Srbije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991 do 1996. Ali i njihovu izravnu podređenost Službi državne bezbednosti Republike Srbije.

Simatović je u Službi imao najduži radni staž, od 25 godina.

On je 1993. godine bio imenovan zamjenikom Jovice Stanišića, šefa SDB-a. I dok je Stanišić više bio politički angažiran, Simatović je bio terenski čovjek i de facto stvarni zapovjednik srpskih paravojnih postrojba: upravo je on nadgledao i koordinirao rad kako srpskih paravojnih postrojbi, tako i specijalnih postrojba zaduženih za posebne zadatke

Posebno je zanimljiv iskaz svjedoka iz Bosnaskog Šamca na suđenju Stanišići i Simatoviću.

"Zvezdan Jovanović javnosti je poznato da je o osoba koja je ubila premijera Srbije Zorana Đinđića. A ja sam ga upoznao kada sam bio u logoru Šamcu. On me je tukao. On je bio u Šamcu ono što kažu gospodar života i smrti", rekao je Sulejman Tihić tada zarobljen u logoru.

A Simatovića je u Bosanskom Šamcu vidio zaštićeni svjedok, bivši pripadnik zloglasnih crveni beretki.
"17. aprila 1993. na proslavi oslobođenja B. Šamca. On je bio u prolazu i bio je u pratnji Zvezdana Jovanovića", kaže zaštićeni svjedok (JF-047).

Prije nego što je poslao Crvene beretke u Bosanski Šamac, Simatović je, prema iskazu zaštićenog svjedoka, održao brifing.
"Do tog brifinga je došlo početkom aprila pred naš odlazak u B.Šamac. Rečeno nam je gdje idemo, šta je naša obaveza, šta treba da uradimo i to bi bilo to.I rečeno nam je da idemo za B. Šamac da ćemo biti prevezeni helikopterima", navodi zaštićeni svjedok.
"U B. Šamcu mi prvi put vidimo te paravojne formacije i vidimo kako te paravojne foramacije od lokalnog srpskog stanovništva stvaraju također jedinice koje onda nastavljaju njihovo djelovanje. Vidimo koliko je zapravo to finansiranje obuke, obuka tih pripadnika išla odavde iz Srbije iz institucija", kazala je Nataša Kandić, predsjednica REKOM-a.

Ubistvo Đinđića

Poznata je priča o atentatu na Đinđića. JSO, Legija, Zoran Jovanović, Zemunci. Sve direktni produkti djelovanja Stanišića i Simatovića. Taj dvojac se dolaskom ‘demokratskih promjena’ u Srbiju, djelomično povukao, ali je još bio u moći.

Početak pada nastupa akcijom “Sablja”, a današnjom presudom se okončava njihov pad. Od drugog u komandi do jednakog u procesu. Put Simatovića je put karijernog ‘udbaša’, bez puno pitanja, sve po naređenju, za državno dobro i lični interes.

Današnjom presudom Stanišić i Simatović će učvrstiti svoje mjesto na ‘panteonu srBskih junaka’. Iako su njihovi produkti arkani, legije i ostale zmije, u tom mitološkom sistemu vrijednosti bolje rangirani. Oni su ti koji znaju tajne stvaranja ‘mita’. Oni jesu ‘mit’, danas presuđeni i u zločinu dokazani ‘mit'!


(Vijesti.ba)

Izdvajamo