Lekcija iz Potočara i Vlasenice: Svi nisu isti!

Radi se o područjima koja većinski naseljava bošnjački narod. I tu činjenicu ne treba posebno naglašavati niti pojašnjavati. Tako je oduvijek. Uostalom, tako je bilo i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu kad su pale sve maske i ukazala se prava lica. 

Bošnjacima nisu smetale ni crkve, ni sinagoge i ne samo da nisu smetale, čuvali su ih iako je nasuprot toga u vatri rata nestajalo njihovo kulturno-historijsko i religijsko naslijeđe i oni sami. Oni koji su taj užas preživjeli nisu se svetili, već su pružili ruke pomirenje u želji da grade državu Bosnu i Hercegovini, poštujući svoj identitet ne želeći da uskrate identitet drugog.

Na takav visoki nivo civiliziranosti apsolutno trebaju biti ponosni, iako su se s druge ili treće strane uvijek suočavali sa bolnom stvarnošću. 

Tako je bilo i ovih dana u Potočarima i Vlasenici.

Na slike sa početka ovog teksta odgovoreno je pucnjima, zastrašivanjem i pozivima na nove genocide.

I sve to pod sponzorstvom MUP-a RS i Srpske pravoslavne crkve. Kako drugačije objasniti da su dva nasilnika u policiju privedena tek nakon što se objavio i video dokaz upotrebe vatrenog oružja, jer podsjetimo auto iz kojeg je pucano bilo je u kolni pod pratnjom policije. Ili, kako objasniti to što čelnik SPC-a s tog područja nakon provođenja organizuje proteste pred zgradom policije da se nasilnici puste na slobodu. 

I pored svega Bošnjaci će nastaviti biti Bošnjaci i nastaviće plaćati cijenu toga. Ali nikad više ne smiju biti neoprezni i nesvjesni onoga što se oko njih dešava.  

Na kraju, prije nego li narednih dana i mjeseci iz Evropske unije pozovu Bosnu i Hercegovinu na usvajanje evropskih vrijednosti, trebalo bi da konačno naprave razliku između onih koji prava građana i naroda nastoje dokinuti i onih koji vuku poteze koji su suprotni od toga. Jer svi nisu isti, niti su ikada bili. 



(Vijesti.ba)