Trump, Orban, Putin: Zajednička formula za uspjeh populista

U članku objavljenom u rubrici Mišljenja u listu The New York Times, Rhodes je analizirao razloge popularnosti populističkih vođa poput Trumpa, mađarskog premijera Viktora Orbana i ruskog predsjednika Vladimira Putina, rekavši da je uzrok u tome što ljudi gube povjerenje u liberalno-demokratski model. Mnogi od njih vjeruju da on sada služi postizanju bogatstva i političke dobiti za elitu, umjesto ostvarivanja pravde i jednakosti.

Prema Rhodesovom mišljenju, demokrate ne prepoznaju da je demokratija, u očima običnih ljudi, postala povezana s globalizacijom, kapitalizmom i beskrajnim ratovima. Rhodes je pozvao Demokratsku stranku da ponovo definira načelo demokratije, ne kao sistem koji vode elite ili institucije, nego kao narodni pokret koji se fokusira na rješavanje institucionalne korupcije, postizanje ekonomske jednakosti i društvenog jedinstva.

Rhodes u svom članku objašnjava “korake” koje populisti koriste kako bi transformirali demokratije u “meke autokratije”. Oni počinju konsolidirati vlast pokretanjem kampanja protiv elita, prekrajanjem izbornih okruga u svoju korist, promjenom izbornih zakona i uznemiravanjem civilnog društva. Također, imenuju lojalne suce koji podržavaju njihovu vlast i preuzimaju kontrolu na medijima.

Zatim, prema njemu, populisti koriste direktne govore i društvene mreže kako bi podijelili društvo i prikazali sebe kao ”prave junake naroda” koji se bore protiv prijetnje nacionalnom identitetu. Tu navodnu prijetnju mogu predstavljati liberali, imigranti ili neke marginalizirane grupe.

Zato demokratija gubi

Rhodes najveći dio globalne i američke frustracije demokratijom pripisuje zapadnom prihvatanju neoliberalizma, ekonomske filozofije koja podržava kapitalizam slobodnog tržišta i ograničava državnu intervenciju u ekonomiji, što je dovelo do bogaćenja velikih korporacija na račun lokalnih zajednica te potaknulo osjećaj ekonomske nesigurnosti u širem društvu.

Uspon društvenih medija također je omogućio brzo širenje teorija zavjere i dezinformacija, omogućujući populistima da precizno mobiliziraju pristalice zahvaljujući algoritmima, što je doprinijelo uspjehu Trumpove predizborne kampanje.

U svemu tome, smatra Rhodes, demokrate – uključujući odlazećeg predsjednika Josepha Bidena i demokratsku kandidatkinju Kamalu Harris – radije su branili postojeće vladine i ekonomske institucije, koje mnogi Amerikanci smatraju glavnim uzrokom svojih patnji, umjesto da ih reformiraju. To ih je izoliralo od birača i učinilo ih nesposobnim da razumiju brige i potrebe ljudi.

Licemjerstvo ljevičara

Demokrati su se u svojoj izbornoj kampanji služili suhoparnim jezikom statistika koji je iskoristio pokazatelje rasta i pad stope nezaposlenosti kao dokaz da ekonomija cvjeta, neuzimajući u obzir da ti “dobici” ne odražavaju stvarnost i osjećaje širokih slojeva društva, navodi se u članku.

Na političkom nivou, dodaje autor, demokrate su – iako tvrde da su stranka koja poštuje vladavinu međunarodnog poretka “zasnovanog na pravilima” – branili sigurnosni establišment zemlje koji je “više puta zakazao”.

Rhodes je to prokomentirao rekavši: “Učinili smo sebe licemjerima pružajući bezuvjetnu vojnu podršku Izraelu da bombardira civile u Gazi.”

U svojim nastojanjima za postizanjem socijalne pravde, demokrati su se posvetili kritici bijelog kršćanskog nacionalizma i fokusirali se na pitanja američkog identiteta, uključujući prava transrodnih osoba i imigranata, zbog čega su izgledali otuđeno od ključnih pitanja koja su važna ljudima, a time i odvratili mnoge birače, prenosi NYT.

(Vijesti.ba)