Čega sve ima u vodi s česme i da li ju je zdravo piti?

„Prednosti fluora su decenijama potvrđene širom svijeta“, kaže Marcelo W.B. Arauo, stomatolog i dekan stomatološke škole Univerziteta u Bafalu u Njujorku.

Iako gotovo sva voda sadrži prirodno prisutan fluor, obično ga nema dovoljno da bi se spriječio karijes. Preporučeni nivo fluora za prevenciju karijesa iznosi 0,7 miligrama po litru vode, što je otprilike tri kapi na posudu od 208 litara, navodi se u tekstu „everydayhealth“ koji je potvrdio medicinski stručnjak Džastin Laub.

Fluor u vodi za piće spriječava propadanje zuba kod odraslih i djece, čak i kada imaju pristup fluoru iz drugih izvora, poput paste za zube, prema Američkom stomatološkom udruženju (ADA). Još jedna prednost fluorisanih voda je da dopire do svih, čak i do ljudi koji ne mogu da priušte stomatologa ili ne peru i ne čiste zube redovno, kaže dr Atanasios Zavras, stomatolog i profesor javnog zdravlja na stomatološkom fakultetu Univerziteta Tufs u Bostonu.

Osim CDC-a i ADA-e, organizacije kao što su Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Američko medicinsko udruženje (AMA) i Američka akademija pedijatara (AAP) preporučuju fluoraciju vode kako bi se spriječio karijes.

Dva dokazana rizika od prekomjernog izlaganja fluoru

Prema WHO, postoje dva dokazana rizika povezana s dugoročnim izlaganjem visokim nivoima fluora u vodi: dentalna fluoroza i skeletna fluoroza.

Dentalna fluoroza je oštećenje zubne gleđi koje nastaje tokom razvoja zuba kod djece. Ovo stanje je obično blagi kozmetički problem, koji uzrokuje promjene boje ili udubljenja, ali u težim slučajevima može zahtijevati zubne krunice ili fasete.

Skeletna fluoroza je oštećenje mišića i kostiju kod odraslih uslijed višegodišnje prekomjerne izloženosti fluoru. U početku može izazvati bol u zglobovima, ali na kraju može dovesti do teških oštećenja kostiju, mišića i zglobova.

Međutim, rizik od skeletne fluoroze javlja se na koncentracijama koje su više nego dvostruko veće od preporučenih nivoa fluora u vodi, piše Nova.rs.

Prenatalna izloženost fluoru i gubitak IQ-a kod djece

Iako ne postoji konačan zaključak, neka nova istraživanja sugerišu da prenatalna izloženost fluoridu u vodi za piće može biti povezana sa kognitivnim i neurološkim problemima, kaže dr Ešli Malin, docent epidemiologije na Univerzitetu Floride u Gejnzvilu.

„Istraživanja su pokazala da je hronična izloženost niskim nivoima fluora tokom trudnoće povezana sa slabijim neurološkim razvojem, uključujući niži IQ, povećane simptome ADHD-a, slabiju izvršnu funkciju i više simptoma neurobihevioralnih problema,“ objašnjava dr Malin.

Jedno istraživanje, koje je obuhvatilo 229 parova majki i djece u Los Anđelesu, otkrilo je da je veća prenatalna izloženost fluoridu povezana s povećanim rizikom od emocionalnih, kognitivnih i bihevioralnih problema kod djece do treće godine života. Ograničenje ovog istraživanja je to što se oslanjalo na ukupnu izloženost fluoridu na osnovu laboratorijskih analiza urina majki, umjesto na količinu fluora dodatu vodi za piće.

Druga studija, sprovedena na 512 parova majki i djece u kanadskim gradovima, pokazala je da su djeca sa prenatalnom izloženošću fluoridisanoj vodi za piće imala niže IQ rezultate u uzrastu od 3 do 4 godine u poređenju s djecom čije su majke živjele u područjima bez fluoridisane vode. Ovo istraživanje takođe je procjenjivalo izloženost na osnovu laboratorijskih analiza urina majki, kao i podataka o unosu vode i drugih napitaka koji mogu sadržavati fluor.

Ranije tokom 2024. godine, savezni sud u Kaliforniji naredio je Agenciji za zaštitu životne sredine SAD (EPA) da preduzme mjere kako bi odgovorila na zabrinutosti da fluor može smanjiti IQ kod djece. Ipak, presuda nije zahtijevala od EPA-e da obustavi fluoridaciju vode za piće. U svojoj odluci, savezni sudija Edvard Čen napisao je da nije moguće „sa sigurnošću zaključiti“ da je fluoridisanje vode štetno za javno zdravlje, ali je takođe naveo da „ozbiljnost potencijalne opasnosti ukazuje na to da je rizik nerealan.“

Nakon ove presude, Američko stomatološko udruženje (ADA) i Američka akademija pedijatara (AAP) izdale su izjave u kojima i dalje podržavaju dodavanje fluora vodi za piće, tvrdeći da su koristi jasne, dok dokazi o rizicima nisu dovoljni.

Dr Malin savjetuje oprez.

„Potencijalni zdravstveni efekti hronične izloženosti niskim nivoima fluora kod odraslih nisu dovoljno istraženi,“ kaže Malin. „Međutim, s obzirom na rezultate nedavnih istraživanja koja pokazuju da je prenatalna izloženost fluoridu povezana sa slabijim neurološkim razvojem kod dece, preporučljivo je da trudnice preduzmu korake kako bi smanjile unos fluora, kao i unos fluora kod svoje bebe nakon rođenja.“
Ostali potencijalni rizici fluora u vodi

Većina zdravstvenih stručnjaka koji su pregledali istraživanja o ovim pitanjima smatra da preporučeni nivoi fluora koji se dodaju vodi za piće u zemljama Evrope i Amerike nisu dovoljno visoki da bi predstavljali ozbiljan rizik, kaže Zavras. „Ako je nivo fluora u vodi dobro kontrolisan i ostane na optimalnim vrijednostima, ne bi trebalo da postoji razlog za brigu“, navodi Zavras.

Evo pregleda nekih istraživanja.

Artritis

Jedna studija na 1.128 odraslih osoba iz Kine otkrila je da su ljudi koji su bili izloženi višim dozama fluora u vodi za piće imali otprilike dvostruko veću vjerovatnoću da razviju osteoartritis koljena u poređenju sa onima sa najnižim nivoima izloženosti fluoru.

Važno je napomenuti da Kina preporučuje više nivoe fluora u vodi za piće nego Sjedinjene Američke Države i da ima prirodno visoke nivoe fluora u podzemnim vodama, sa prosjekom od 0,9 mg po litru i dostizanjem nivoa čak do 60 mg, prema drugoj studiji.

„Ove koncentracije su daleko iznad pažljivo regulisanog nivoa fluora od 0,7 mg/L koji se koristi u vodi za piće u SAD“, kaže dr Marcelle Nascimento, profesor i pomoćnik dekana za klinička istraživanja na Školi za stomatologiju Univerziteta u Bafalu. „Decenije dokaza podržavaju bezbjednost fluoridacije na [nivoima u SAD].“

Prelomi kostiju

Jedna studija na 1.413 djece i adolescenata u SAD otkrila je da su viši nivoi fluora u vodi za piće povezani sa nižom gustinom kostiju; gušće kosti su jače i otpornije na prelome.

Međutim, rezultati nisu bili konačni; istraživači nisu pronašli nikakvu povezanost između gustine kostiju i nivoa fluora u urinu, što mjeri ukupan unos fluora iz vode za piće i drugih izvora.

Nedavna meta-analiza 28 studija pokazala je da je fluor povezan sa rizikom od preloma, ali samo na nivoima koji su više nego dvostruko veći od onih preporučenih za vodu za piće u SAD.

Slično tome, izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koji ispituje istraživanja o riziku od preloma povezanih sa fluorom u vodi za piće ukazao je na rizik od svih preloma pri nivoima fluora iznad 4,3 mg po litru i rizik od preloma kuka pri nivoima iznad 6,5 mg po litru. SZO je u svom izvještaju napomenuo da ovi rezultati nisu statistički značajni, što znači da mogu biti slučajni. Izvještaj SZO takođe bilježi da u nekim zemljama, uključujući Kinu i Indiju, izloženost fluoru iz hrane obično premašuje izloženost iz vode za piće.

„Ne postoje vjerodostojni dokazi koji povezuju regulisani fluor u vodi za piće u SAD sa artritisom ili prelomima“, kaže dr Nascimento.

Rak kostiju

Studija na 2.566 pacijenata sa rakom kostiju i 1.650 pacijenata sa Ewingovim sarkomom, tumorima kostiju i mekih tkiva, nije pronašla nikakvu povezanost između ovih maligniteta i nivoa fluora u vodi za piće.

Pregled istraživanja SZO zaključio je da nema dovoljno dokaza koji sugerišu da fluor u vodi za piće izaziva rak kostiju, ali je priznao da postoji relativno malo podataka o ovoj povezanosti.

Bolesti štitne žlijezde

Meta-analiza 33 studije pokazala je abnormalne nivoe hormona štitne žlijezde, što je pokazatelj bolesti štitne žlijezde, ali samo kod ljudi koji su bili izloženi vodi za piće sa više od 2,0 mg fluora po litru vode — više nego dvostruko više od preporučene količine za vodu u SAD.

Istraživanja koja povezuju fluor sa poremećajima štitne žlijezde ukazuju na potencijalni rizik pri nivoima od 3 mg do 10 mg po litru — što je znatno više od standarda za vodu za piće u SAD, kaže Nascimento.

„Pri veoma visokim dozama, fluor može uticati na metabolizam joda, koji je povezan sa funkcijom štitne žlijezde“, kaže Nascimento. „Međutim, istraživanja dosljedno pokazuju da fluor na nivoima koji se koriste u javnim vodovodnim sistemima u SAD ne predstavlja rizik za zdravlje štitne žlijezde. Ne postoje vjerodostojni dokazi koji sugerišu da je fluorisana voda na regulisanim nivoima u SAD povezana sa poremećajima štitne žlijezde.“

Zaključak

Dodavanje fluora u vodu za piće značajno sprječava karijes kod odraslih i djece, smanjujući propadanje zuba za 25 procenata. Izloženost prekomjernim količinama fluora može dovesti do problema sa zubima ili skeletom, ali samo pri nivoima fluora koji su više nego dvostruko veći od preporučenih vrijednosti za vodu za piće.

Zbog mogućih efekata na dječji mozak, trudnice mogu odlučiti da budu oprezne i ograniče unos fluoridovane vode, kao i unos svog djeteta nakon rođenja.


(Vijesti.ba)