Najbolje pojašnjenje ikada: Zašto su isti proizvodi skuplji ovdje nego u inostranstvu

Sve to se dešava dok se pred očima vlasti, inspekcija i cijele javnosti odvija nelegalna trgovina na pijacama, ulicama, trotoarima, automobilskim haubama bez fiskalnih kasa, koje tržišne inspekcije uopće ne tretiraju.

Iako sivo i crno tržište Federaciji BiH godišnje koštaju stotine miliona KM, malo se radi na suzbijanju ovog vida trgovine, pa se sav teret prebacuje na one koji posluju legalno i koji državi plaćaju ogromne namete.

View this post on Instagram

A post shared by Krešimir Macan (@kmacan)

Početkom godine u BiH, ali i susjednoj Hrvatskoj bio je aktuelan bojkot trgovina, a riječ struke gotovo da se nije čula od vala populističkih izjava u javnom prostoru.

Zato je i istup poznatog hrvatskog menadžera Slobodana Školnika na zagrebačkoj N1, ostao gotovo neprimijećen, a objasnio je suštinu stvari oko formiranja cijena i troškova, koja važe za BiH jednako kao i za Hrvatsku.

U nastavku prenosimo dio njegovog intervjua:

Novinarka: "Znate što ljudima nije jasno? Radi se..."

Školnik: "Znam što im nije jasno. Ništa im nije jasno."

Novinarka: "Ajde probajte vi to sa stručne strane objasniti - zbog čega su neki proizvodi istog proizvođača, čak i u istom trgovačkom lancu - u Austriji, Italiji i Sloveniji jeftiniji nego u Hrvatskoj?"

Školnik: "Zato što su ulazni troškovi skupi u Hrvatskoj. Zato što plaćamo 21 županiju i 555 općina. Od 21 župana 6 ih sada uživa u janjetini, ne na svoj račun. Hrvatska ima rashode državnog budžeta od 33 ili 35 milijardi, korupcija nije iskorijenjena. Korupcija u Hrvatskoj košta 3 milijarde eura. Tih 3 milijarde eura su u cijeni štruce kruha, u svakoj tegli krastavca. I zato blagajnica ima nisku plaću, zato što je razlika između neto i bruto ogromna. Jer ona iz bruto plaće mora pokriti sve neefikasnosti države.

Javni sektor je prevelik za ovako malu ekonomiju. On je prevelik, neefikasan i onda ljudi popularno zovu ove koji u javnom sektoru ništa ne rade uhljebima. Oni štete svojim kolegama koji se ubijaju od posla. Niko neće reći da je hirurg koji operira po 10 sati na dan uhljeb. Nije on uhljeb, uhljeb je neko u administrativnom osoblju bolnice ko ne radi ništa. Toga imate posvuda. Ti ljudi su u cijeni hljeba kroz PDV. Mi imamo jedan od najvećih PDV-a u Evropi."

Novinarka: "Dobro, rekli ste da se niste interesirali za sastanak između vlade, trgovaca i dobavljača. Imate li vi neki prijedlog da se to malo..."

Školnik: "Imam. Provesti reforme."

Novinarka: "Ali sada kratkoročno..."

Školnik: "Napraviti ono što je napravio Javier Milei u Argentini."

Novinarka: "Joj, gdje ste njega našli?"

Školnik: "Jednostavno, čovjek je otpustio 35.000 ljudi u javnom sektoru."

Novinarka: "Tih 35.000 ljudi neće kupovati u trgovinama, već će..."

Školnik: "Da vi sutra otpustite 10.000 ljudi u javnom sektoru, pa to nije problem. Nama fali salata za turiste. Sutra će svi saditi salatu. Od 21 župana, može ih odmah 15 sutra saditi salatu. I bit će korisniji društvu nego sada. Možda vam zvuči brutalno, ali stvari su jednostavne. Nema nikakve razlike između države i porodice ili poslovnog subjekta. U ekonomiji nema milosti kad posao ne ide, kad je loša prodaja, što se onda događa? Pa čitate svaki dan, evo VW je objavio da mora otpustiti 10.000 ljudi. Ali u ekonomiji je to normalno, a u javnom sektoru nije. Imamo 10 posto manje stanovnika nego prije 10 godina, ali imamo 10 posto više zaposlenih u javnom sektoru. Znači da su manje efikasni, zar ne?"


(Vijesti.ba)