Inzko pozvao na slanje trupa u Brčko: Nema opasnosti od rata, ali ...

On je pozvao na slanje međunarodnih trupa u Brčko. Također je ispričao kako je došao do odluke “na koju je i danas ponosan” - da uvede zabranu negiranje genocida u BiH, iako je za to imao “malo podrške”.

Inzko je za APA izjavio da međunarodna zajednica u BiH ima “više instrumenata” za djelovanje, poput demilitariziranog distrikta Brčko, koji dijeli RS na dva dijela. “Tamo bi međunarodne trupe mogle igrati odlučujuću ulogu”, rekao je on. Objasnio da bi to “paraliziralo” djelovanje zapadnog dijela RS-a, gdje se nalazi Banja Luka, jer ovaj dio više ne bi imao direktnu kopnenu vezu sa Srbijom.

Kako bi se spriječila opasnost od rata, također se zalagao za “još snažniju prisutnost vojnika EUFOR-a u cijeloj zemlji”.

Nakon rata, u Bosni i Hercegovini je bilo 60.000 vojnika.

“To nije više moguće niti potrebno, ali pojačana, vidljiva prisutnost svakako jeste”, rekao je Inzko, no nije naveo konkretne brojeve.

Dodao je da je “sretan i zahvalan” što EUFOR već pojačava svoju prisutnost. Trenutno ova trupa broji oko 1.000 vojnika, a Austrija je najveći izvor trupa sa 227 vojnika.

“Nikako ne smije doći do politike udovoljavanja sa evropske strane, politike ustupaka i ponovnog izlaska u susret Dodiku”, naglasio je Inzko.

“Ovu grešku smo već prečesto pravili, čak i tokom mandata EU visokih predstavnika (Javier) Solane i (Catherine) Ashton. Dodik živi od haosa, konflikata i prijetnji, a da bi ga smirili, uvijek se ponovo ustupalo. Ovaj put, molim vas, ne. Jer ko želi uništiti državu, mora računati s posljedicama”, objasnio je.

U tekstu se navodi da je Inzko bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini od 2009. do 2021. godine.
“Već na početku svog mandata bio je meta Dodikovih napada, koji mu je slao hiljade razglednica s natpisom „Inzko, go home“, od kojih su neke bile s ručno ispisanim prijetnjama smrću”, piše APA.

“Rekao bih da Balkan trenutno nije prioritet za Rusiju, ali da Rusija veoma pažljivo prati događaje tamo”, rekao je Inzko.
U tekstu se navodi da Dodik nije imao sreće ni sa Sjedinjenim Američkim Državama.

“Naručio je crvenu bejzbol kapu, osvijetlio svoj radni prostor sa Trumpovim parolama i američkom zastavom, ali je ministar vanjskih poslova, republlikanac Marco Rubio ponovo potvrdio nepovredivost granica Bosne, kao što su to ranije činili republikanski predsjednici Bush stariji i Bush mlađi” rekao je Inzko.

“Prema mojoj procjeni, do oružanog sukoba neće doći, ali mogući su pojedinačni, ograničeni incidenti”, odgovorio je Inzko na pitanje o trenutnoj opasnosti od rata u Bosni i Hercegovini.

Međutim, naglasio je da ljudi u zemlji trenutno imaju strah i osjećaju nesigurnost.

“Nikada nisam dobio toliko poziva kao sada. Neki su već spakovali kofere”, rekao je bivši visoki predstavnik.

On je istakao da se Austrija u vezi BiH ponaša “veoma oprezno” i šalje svoje vojnike samo tamo gde je to odobreno od strane Vijeća sigurnosti UN-a.

Zahvalio se novoj ministarki vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger na njenim nedavnim “kristalno jasnim riječima” o Bosni i Hercegovini.

“Nema podjele zemlje i potrebno je jačanje vladavine prava! Tu nema neutralnosti”, rekao je, aludirajući na pitanje uvođenja sankcija Dodiku. Istakao je da Balkan ne smije postati “crna mrlja na karti”, te dodao: “Mir na Balkanu znači i mir u Austriji”.

Inzko je skeptičan prema idejama da bi se Bosna i Hercegovina mogla politički stabilizirati brzom prijemom u EU.

“Stanovništvo bi to zaslužilo, ali neki političari ne. Jedan od načina da se otkloni opasnost od rata bila bi masovna prisutnost međunarodnih snaga”, rekao je.

Također je istakao da je bila “ogromna greška” poslati međunarodne sudije i tužioce kući. Istakao je da bi to trebalo da se desi tek nakon trajne stabilizacije zemlje, uporedivši situaciju s okupacijom Austrije nakon Drugog svjetskog rata. Naglasio je da se treba zadržati funkcija međunarodnog visokog predstavnika, navodeći da je on “dio delikatne ravnoteže predviđene Dejtonskim sporazumom”.

Visoki predstavnik je “utoliko jači koliko više podrške dobije od međunarodne zajednice”, rekao je Inzko. On je istakao da je ponosan što je tokom svog mandata “branio i jačao” državne institucije poput Ustavnog suda, Centralne banke, Izborne komisije, pravosuđa i Granične policije.

Međutim, naveo je da je imao “malo podrške” kada je iskoristio svoja ovlaštenja da donese zakon o zabrani negiranja genocida nakon što su dvojica srpskih lidera, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, pravosnažno osuđeni za genocid u Srebrenici.

Inzko je u intervjuu opisao kako je došao do odluke o donošenju zakona koji je, kako je rekao, smatrao da “duguje preko 8.000 ubijenih mladića i odraslih”.

“U pet sati ujutro otišao sam u Srebrenicu, razmijenio misli s mrtvima i u podne u Sarajevu potpisao zakon”, rekao je.

Naveo je da ga je tada čak i tadašnji evropski komesar za proširenje, Oliver Varhelyi, optužio za destabilizaciju.

Međutim, istakao je da je “na zakon, koji kriminalizuje i veličanje ratnih zločinaca, i danas ponosan”.