Zašto EU zaostaje u geopolitičkoj borbi za rijetkim mineralima?

Usred rastućih geopolitičkih tenzija, "EU Decoded" ispituje da li blok može držati korak sa konkurentima.

Svjetske sile žure da preuzmu vođstvo u trci za mineralima potrebnim za proizvodnju novih tehnologija, poput mikročipova, solarnih panela i električnih automobila.

Američki predsjednik Donald Tramp aktivirao je ratna ovlašćenja da bi podstakao domaću proizvodnju i razmatra upotrebu ekonomskih, vojnih i diplomatskih mjera za pristup mineralnim bogatstvima Kanade, Grenlanda i Ukrajine.

Kina koristi svoj djelimični monopol na tržištu prerade minerala da bi stekla prednost nad geopolitičkim rivalima.

Gdje u ovom novom bojnom polju stoji EU?
Prema izvršnom tijelu EU, potražnja za pojedinim elementima naglo će porasti u narednoj deceniji.

Na primjer, potrebe za litijumom, ključnim za baterije električnih vozila, povećaće se 12 puta do 2030. godine i 21 put do 2050.

Velika zavisnost EU od pojedinih zemalja za određene materijale čini je ranjivom: 100% teških rijetkih zemnih elemenata (REE) dolazi iz Kine, 99 odsto borona iz Turske, a 71 odsto platine iz Južne Afrike. Kina je već ograničila izvoz nekih minerala u EU, uključujući one ključne za avio-industriju i poluprovodnike.

Šta je Zakon o kritičnim sirovinama?
EU se oslanja na Zakon o kritičnim sirovinama (CRMA), usvojen u martu prošle godine, kako bi spriječila poremećaje u lancima snabdijevanja mineralima.

Zakon ima za cilj smanjenje ranjivosti kroz veću eksploataciju minerala na evropskom tlu i partnerstva s "istovjetnim" zemljama bogatim resursima - već je potpisano 14 sporazuma, među kojima i sa Srbijom, Australijom, Grenlandom, Čileom i Demokratskom Republikom Kongo.

Zakon navodi 34 materijala kao "kritične", od kojih je 17 označeno kao "strateški", uključujući litijum, grafit, nikal, kobalt, bakar i rijetke zemne elemente.

Postavljeni su ambiciozni ciljevi: EU treba da vadi 10 odsto prerađuje 40 odsto i reciklira 25 odsto svoje godišnje potrošnje strateških sirovina do 2030. godine.

"Recikliranje sirovina iznad zemlje, takozvani urbani rudnik, atraktivna je opcija za Evropu jer imamo relativno ograničene kapacitete za vađenje", objasnio je Eduardo Rigeti, istraživač iz think tank-a CEPs.

Međutim, stope recikliranja su i dalje niske zbog nedovoljno razvijenih tehnologija, visokih troškova i neefikasnih sistema za sakupljanje.

"Međutim, za većinu ovih materijala, stope recikliranja su i dalje relativno niske. Nemamo dovoljno tehnologija koje su dostigle kraj svog životnog ciklusa. Postoje i drugi strukturni problemi, uključujući troškove recikliranja, nerazvijene ili neefikasne sisteme za sakupljanje", kaže on.

EU nastoji da prevaziđe prepreke smanjenjem administrativnih tereta, olakšavanjem pristupa finansijama i skraćivanjem rokova za dozvole - 27 mjeseci za vađenje i 15 mjeseci za preradu i reciklažu.

Mogu li lokalne ekološke brige usporiti projekte?
Komisija je izabrala 47 "strateških" projekata u 13 država članica za vađenje, preradu i reciklažu sirovina unutar Evrope, s ciljem obezbjeđenja "sigurnog i održivog" snabdijevanja.

Međutim, ruralne zajednice u Evropi mogle bi predstavljati izazov, prenosi Euronews.

Planovi za vađenje litijuma u Portugalu izazvali su snažan otpor stanovnika i ekoloških organizacija zbog potencijalne štete po životnu sredinu i poremećaja u lokalnim zajednicama.

Sličan otpor pojavio se u Srbiji, kandidatu za članstvo u EU, gdje su prošlog ljeta izbili protesti zbog planova za otvaranje najvećeg rudnika litijuma u Evropi u plodnoj dolini Jadar, najavljenih ubrzo nakon sporazuma EU sa srpskom vladom.

Da li EU zaostaje u trci?
Pravila igre se mijenjaju dok Tramp zauzima sve agresivniji pristup u trci za mineralima.

Američki predsjednik zahtijeva pristup mineralnim bogatstvima Ukrajine u zamjenu za vojnu podršku, prijeti aneksijom Kanade, bogate resursima, i želi da "kupi" Grenland radi kontrole nad njegovim sirovinama.

Slični moralni problemi pojavljuju se kada EU potpisuje sporazume s područjima pogođenim sukobima, gdje prihodi od trgovine mineralima finansiraju oružane grupe, podstičući kršenje ljudskih prava.

"Ruanda je nedavno došla u fokus jer ruandska vojska podržava pobunjeničke grupe u istočnoj Demokratskoj Republici Kongo. Postoje kredibilni izveštaji UN-a i nevladinih organizacija da se minerali krijumčare preko granice u Ruandu, a zatim izvoze u Evropu - poznati kao konfliktni minerali", dodao je Hodžson.

EU je u februaru saopštila da je njen sporazum o sirovinama s Ruandom "pod revizijom" nakon što su pobunjenici M23, podržani od Ruande, preuzeli kontrolu nad teritorijom istočnog DRC-a, izazvavši međunarodnu osudu.

(Vijesti.ba)