Venecija tone, ali postoji radikalan plan za spas: Koliko je rizičan?

U međuvremenu, prosječni nivo mora u Veneciji porastao je za skoro 30 centimetara od 1900. godine. Ova bolna kombinacija znači jedno: ne samo redovne poplave, već i neumoljivo propadanje ovog voljenog grada u vodene dubine njegove slavne lagune.

Za posjetitelje, ova nesigurna pozicija grada dodatno je privlačna – osjećaj da ga treba vidjeti sada, dok još može, simbol borbe čovječanstva protiv sile prirode.

Za Venecijance, otočka lokacija grada stoljećima je pružala zaštitu od invazije, ali i izazove. Plime su sve više i češće kako klimatska kriza jača. Grad tone oko dva milimetra godišnje zbog redovnog slijeganja tla.

Ali šta ako biste... jednostavno podigli grad? Zvuči kao naučna fantastika. U stvari, to je ideja vrlo cijenjenog inženjera koji misli da bi to moglo biti rješenje za spas Venecije.

Dok italijanska vlada trenutno troši milione eura godišnje na podizanje barijera koje blokiraju izuzetno visoke plime, Pietro Teatini, vanredni profesor hidrologije i hidrauličkog inženjeringa na Univerzitetu u Padovi, kaže da bi ubrizgavanje vode duboko ispod zemlje moglo podići morsko dno na kojem Venecija leži – i time grad podići prema nebu.

Može li to stvarno podići grad iznad talasa? Ili bi moglo poći po zlu i uzrokovati rušenje zgrada?

Teatini kaže da bi njegov plan mogao Veneciji kupiti oko 50 godina vremena, u kombinaciji s trenutnim MOSE barijerama, omogućujući vlastima da razviju trajno, "drastično" rješenje. Vjeruje da bi njegov sistem mogao podići grad za 30 centimetara, gotovo 12 inča.

Bitka protiv talasa

MOSE barijere, instalirane 2020. godine, podižu se iz morskog dna kako bi blokirale izuzetno visoke plime.

U 20. stoljeću stvari su krenule nizbrdo. Tokom 1960-ih i 70-ih, crpljenje podzemnih voda iz industrijskog područja Marghera uzrokovalo je da čitava regija potone. Između 1950. i 1970. Venecija se slegla za gotovo 13 centimetara.

Danas se grad najviše oslanja na MOSE barijere. One su bile planirane 1980-ih s očekivanjem da će se podizati oko pet puta godišnje. No, klimatske promjene su to dramatično promijenile – u posljednjih 20 godina nivo plime iznad 110 cm zabilježen je više od 150 puta.

Od svog prvog testiranja u oktobru 2020., MOSE je već korišten oko 100 puta. A još uvijek nije ni zvanično operativan. Projekt je dosad koštao oko šest milijardi eura.

Ipak, Venecija i dalje tone oko 2 mm godišnje, dok nivo mora raste oko 5 mm godišnje.

Ulazi Teatini sa svojim projektom da gradu osigura još nekoliko decenija vremena.

Podizanjem tla za 30 cm, on vjeruje da bi se kupilo 20–30 godina tokom kojih bi se osmislila trajnija strategija.

Duboko pod zemljom

Iako zvuči paradoksalno, plan je ubrizgavati vodu u duboke podzemne vodonosnike – između 600 i 1.000 metara dubine. Ideja je proizašla iz opažanja da se tlo u dolini rijeke Po sezonski uzdiže i spušta, ovisno o skladištenju plina.

"Zašto ne pokušati isto s vodom?", pita se Teatini.

Plan uključuje bušenje 12 bunara u krugu promjera 10 km oko Venecije, isključivo unutar lagune. Slana voda iz lagune koristila bi se za ubrizgavanje, bez utjecaja na pitku vodu.

Testiranje bušenjem

Prije provođenja projekta, Teatini predlaže test s jednim bunarom dubokim 1.000 metara, kojim bi se voda ubacivala u pijesak da bi se lagano podigla površina tla.

Zahvaljujući rasporedu u širokom krugu, podizanje bi bilo stabilno i ravnomjerno. Ovo bi zahvatilo i neke manje otoke i dio kopna, ali ne i Chioggiu, grad na jugu lagune.

"Ako dođe do pucanja, to bi bila katastrofa"

Ima li rizika? Čitajte detaljnije u analizi CNN-a.

(Vijesti.ba)