U kliničkoj praksi posljednjih godina sve se češće prepoznaje fenomen poznat kao rejection sensitive dysphoria (RSD), odnosno preosjetljivost na odbacivanje – intenzivna emocionalna reakcija na stvarni ili percipirani znak neprihvaćanja, kritike ili neodobravanja.
Riječ je o stanju koje se nerijetko povezuje s neurobiološkom podlogom, pogotovo kod osoba s ADHD-om, ali i kod visoko funkcionalnih pojedinaca sklonih perfekcionizmu.
Prema istraživanju koje je 2019. godine proveo Univerzotet Brown (Journal of Affective Disorders), RSD se u 88% slučajeva pojavljuje kod odraslih s neliječenim ADHD-om, često maskiranim kroz hiperproduktivnost i vanjsku uspješnost.
Umjesto impulzivnosti, kod njih dominira internalizacija emocionalnog odgovora, što dovodi do akutne samokritičnosti i osjećaja srama.
"Osobe s RSD-om ne doživljavaju odbacivanje kao događaj, nego kao potvrdu vlastite bezvrijednosti. Njihov odgovor nije preuveličan, on je preosobljen", objašnjava psihijatrica dr. Ellen Littman, stručnjakinja za ADHD kod odraslih i autorica knjige Understanding Girls with ADHD.
Simptomi se često manifestiraju kao napadi panike, iznenadna potreba za izolacijom ili duboka emocionalna bol nakon sitne kritike. Kod visoko obrazovanih i ambicioznih mladih osoba, ova dinamika može dovesti do tzv. "maskiranog burnouta" – stanja gdje iscrpljenost proizlazi iz konstantne borbe s vlastitim emocionalnim reakcijama.
U studiji objavljenoj u Frontiers in Psychology (2021), autori naglašavaju da RSD kod odraslih značajno korelira s niskom emocionalnom fleksibilnošću i teškoćama u regulaciji afekta.
U terapeutskoj praksi, liječenje uključuje kombinaciju kognitivno-bihevioralne terapije (CBT) i, u nekim slučajevima, primjenu niskih doza alfa-agonista (npr. guanfacina) ili stimulansa, ali najvažniji korak ostaje psihoedukacija.
(Vijesti.ba)