Pisao je ovo danas za britanski Guardian Julian Borger povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici. Guardian donosi potresnu priču o Hajrudinu Paraganliji, suprugu Zinete i ocu Almere. Referira se i na narative predsjednika manjeg bh. entiteta RS Milorada Dodika o srebreničkom genocidu.
"To je vrsta smirenja — barem da znam gdje su", citira Guardian Paraganliju te dodaje kako njegovo izmučeno lice i nejasan pogled ukazuju na čovjeka koji je iznutra ispražnjen tugom - njegova majka i brat još uvijek nisu pronađeni.
"Ostao je pored grobova prije nego što se zajedno s ostalima popeo u autobuse i napustio Bratunac. Lokalni Srbi, izbjegli ili naseljeni nakon rata, nastavili su sa svojim poslovima da ne uspostavljaju kontakt očima. Kao da su dženazaši nestali, postali nevidljivi", ističe Guardian.
S druge strane, Guardian navodi i kako Dodik genocid naziva "uigranom tragedijom", tvrdeći da su mnogi navodno živi.
"U Memorijalnom centru Srebrenica, na prostoru od 4.300 m² uređenom za obilježavanje 30. godišnjice 11. jula, izložena su lična dokumenta pronađena među kostima: sat, pojas, naočale, bilježnica, dres i lična karta, svaki pažljivo postavljen uz priče preživjelih na video‑ekranima."
„Ove artefakte često su jedini fizički dokaz nečije egzistencije. Govore o životu, smrti i svemu između“, citira Guardian i emira suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica.
"Pored muzeja, masovne grobnice su prvobitno bile prikrivene, a zatim prekopane da se zametnu tragovi. Sada su lokaliteti zaključani, rekonstruirani, ili maskirani – poput nekadašnjeg 'Ratka Mladića Parka' u Google Mapsu, što je bio pokušaj online brisanja sjećanja.
Usprkos svemu, memorijal i sjećanje ostaju otpor — glasovi žrtava, tiho ali jasno, podsjećaju da istina ne umire, sve dok se ne prestane čuti", navodi britanski list.
(Vijesti.ba)