Francuska na rubu: Ekonomija tone, narod na ulicama, Macron pod sve većim pritiskom

Nije lako biti Francuz ovih dana – pogotovo kada se u Italiji sa podsmijehom komentariše francuski politički haos, analizira BBC.

U manje od dvije godine Francuska je promijenila pet premijera, što je politički podvig koji nadmašuje čak i turbulentna poslijeratna razdoblja u Rimu.

Macronovo izblijedjelo naslijeđe

Sada je parlament, preoblikovan nakon odluke Macrona da u julu 2024. raspiše vanredne izbore, u blokadi i bez većine sposobne da donese budžet.

Jučer je održan i opći štrajk protiv ranijih budžetskih prijedloga: štrajkovala je trećina nastavnika, zatvorena je većina apoteka, a u Parizu nije vozio veliki dio metroa.

Talijanski listovi iz Rima i Torina pisali su sa očitom zluradošću o Macronovom padu popularnosti, o sramoti bivšeg premijera Françoisa Bayroua, upozorenjima na rastući dug i čak mogućnosti da Francuska zatraži pomoć Međunarodnog monetarnog fonda.

Najviše se pritom isticalo Macronovo izblijedjelo političko naslijeđe. "Gdje je sada ta veličina?" – upitao je rimski Il Messaggero.

Ogroman javni dug

Samo za otplatu kamata na javni dug ove godine Francuska će izdvojiti 67 milijardi eura. To je više nego što troši bilo koje ministarstvo osim obrazovanja i odbrane. Prognoze govore da će do kraja decenije taj iznos narasti na 100 milijardi eura godišnje.

Prošlog petka agencija Fitch snizila je kreditni rejting Francuskoj, što bi dodatno moglo poskupjeti zaduživanje. Strahuje se da će zemlja, ako nastavi ovim putem, morati posegnuti za zajmom MMF-a ili pomoć potražiti od Evropske centralne banke.

Sve to odvija se u trenutku međunarodnih potresa – rata u Evropi, sve manjeg američkog angažmana i rasta populizma.

Ulice u plamenu, parlament u blokadi

Prošle sedmice krajnja ljevica organizovala je dan protesta pod sloganom „Blokirajmo sve“, a onda su uslijedile i velike sindikalne i stranačke demonstracije.

"U ovom presudnom trenutku, kada su na kocki suverenitet i sloboda Francuske i Evrope, zemlja je paralizovana haosom, nemoći i dugom“, rekao je politički komentator Nicolas Baverez.

Macron tvrdi da može izvući zemlju iz krize, ali ostalo mu je samo 18 mjeseci mandata.

Česte smjene premijera

Sve je počelo prošlog ljeta kada je Macron raspustio Nacionalnu skupštinu. Novi parlament podijeljen je na tri tabora – centar, ljevicu i krajnju desnicu – i nijedan ne može funkcionisati jer mu se druga dva bloka udruženo suprotstavljaju.

Michel Barnier i zatim François Bayrou uspjeli su se održati na mjestu premijera samo nekoliko mjeseci. Bayrou je, fokusiran na pitanje duga koji je narastao na više od 3 biliona eura (114% BDP-a), htio stabilizirati otplate rezanjem 44 milijarde eura iz budžeta za 2026. godinu.

Predložio je i ukidanje dvaju državnih praznika kako bi se finansirala odbrana. To ga je politički koštalo – poslanici ljevice i krajnje desnice srušili su ga prošle sedmice.

Nemoguće naći balans

Macron se potom okrenuo svom bliskom saradniku. Novi premijer Sébastien Lecornu, 39-godišnji političar iz Normandije i Macronov lični prijatelj, imenovan je prošle sedmice.

Macron vjeruje da će Lecornu moći postići dogovor s ljevicom, posebno sa Socijalističkom partijom, i progurati budžet. Rok je sredina oktobra, a parlament ga mora usvojiti do kraja godine.

Problem je u tome što svaki ustupak jednoj strani odbija drugu. Socijalisti traže niže ciljeve smanjenja duga, porez za superbogate i ukidanje penzione reforme kojom je radni vijek produžen na 64 godine.

Za republikance, stranku desnog centra, to je neprihvatljivo, a glavna poslodavačka organizacija MEDEF već prijeti sopstvenim protestima ako vlada poveća poreze.

Ekonomista Philippe Aghion tvrdi da su Macron i Lecornu zapravo jedno te isto: „Sa Lecornuom, to u suštini znači da je Macron premijer.“

Kakvo je zaista stanje ekonomije?

Ako Lecornu ne uspije, mogao bi podnijeti ostavku, a Francuska bi dobila još jednog premijera na listi kratkotrajnih mandata. To bi moglo natjerati Macrona na novo raspuštanje parlamenta – i otvoriti vrata pobjedi Marine Le Pen i njenog Nacionalnog okupljanja.

Neki idu i dalje pa traže Macronovu ostavku. Ipak, dio stručnjaka upozorava da situacija nije beznadežna. Bivši lider republikanaca Jean-François Copé ističe da su temelji francuske ekonomije solidni, nezaposlenost nije katastrofalna, a ekonomski rast bolji nego u Njemačkoj.

Aghion dodaje da Francuskoj ne prijeti "grčki scenario“, dok drugi ekonomisti upozoravaju da bi nečinjenje moglo dovesti do sloma.

"Na nasipu stojimo svi, a more polako izjeda ispod. Svi govore da je čvrst, ali jednoga dana jednostavno će se urušiti“, rekao je ekonomista Philippe Dessertine.

"Macron je zemlju pretvorio u ruševine“

Novinarka Le Mondea Françoise Fressoz podsjeća da je Francuska pola stoljeća navikla gasiti nezadovoljstvo ogromnom potrošnjom. „Svi osjećaju da je taj model gotov, ali niko ne želi platiti cijenu ili sprovesti potrebne reforme“, rekla je.

Macron je 2017. došao na vlast obećavajući da će premostiti jaz između ljevice i desnice, radnika i poslodavaca, euroskeptika i eurofila.

Danas ga sve više Francuza smatra glavnim krivcem za politički brodolom.

"Emmanuel Macron je prava meta narodnog prkosa i on snosi punu odgovornost za ovaj brodolom. Kao i svi demagozi, pretvorio je našu zemlju u polje ruševina“, napisao je Baverez u Le Figaru.

(Vijesti.ba)