Bosna i Hercegovina dva kola prije kraja kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u trci je za prvo mjesto i plasman na šampionat koji će se naredne godine igrati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku.
Situacija u kojoj nismo bili od kvalifikacija za Mundijal igran u Južnoj Americi - Brazilu 2014. godine, jedinom velikom takmičenju naše fudbalske reprezentacije.
Djeluje dobro, a nije tako.
Redom. Rumuni su nas sinoćnjim trijumfom nad Austrijom vratili "u život". No, mogli bi nas i izbaciti iz borbe za baraž. Sudeći prema igrama nacionalnog tima, gluho i daleko bilo, nismo daleko ni od takvog scenarija.
Matematika je jasna. Sa najmanje dva boda iz preostalih novembarskih mečeva, protiv Rumunije u Zenici i Austrije u Beču, ići ćemo u nama dobro poznati, do sada neprolazni baraž. Sa maksimalnih šest sigurno smo prvi.
Ali, zašto malo ko vjeruje u uspjeh i u javnosti nema karakteristične euforije, kakva je vladala u drugoj polovini, s ove vremenske distance, može se reći historijske 2013. godine?
Svi smo tada čvrsto vjerovali u trijumf, tim i selektora Safeta Sušića te smo uspjeli 15. oktobra pobijedivši Litvaniju u hladnoj kaunaškoj noći (1:0).
Danas nit' imamo igru, tim je vidno lošiji, ali i povjerenje u selektora je manje. I pored korektnih rezultata, hejteri će reći u nikad lakšoj grupi, Sergej Barbarez ima sve više kritičara. I zbog za njega posljednjih mjeseci nekarakterističnog ponašanja.
Ušutkati ih može pobjedama - u Zenici i Beču.
Hoće li?
Bakir Tiro
(Vijesti.ba)