Historijski siromašni jug Italije vidi svjetliju budućnost s povratkom radnika

Međutim, sve veći broj migranata sada se vraća, privučen poboljšanim izgledima za zaposlenje i infrastrukturnim projektima, što budi nadu da bi se jaz u bogatstvu između italijanskih regija konačno mogao početi smanjivati. Italija ima treću po veličini ekonomiju u eurozoni, ali regije poput Sicilije, Kampanije oko Napulja i Kalabrije na "prstu" poluotoka spadaju među najsiromašnije u monetarnoj uniji, pokazuju podaci Eurostata.

Trajni oporavak juga stabilizirao bi unutrašnje migracione tokove, potencijalno poboljšao javne usluge i dao konkurentski podsticaj Italiji u cjelini. Cristian Imprescia, 52-godišnji geolog koji se 2019. vratio u rodnu Siciliju nakon godina provedenih u sjevernim gradovima od Genove do Bolzana, kaže da mu razvoj infrastrukture na jugu osigurava stalni priliv poslova u geodetskim istraživanjima za željeznicu i druge projekte.

- Dobivam toliko ponuda da ih jedva stižem obraditi - rekao je.

Ekonomski rast u južnoj Italiji, poznatoj kao Mezzogiorno, nadmašio je ostatak zemlje treću godinu zaredom u 2024., potaknut naglim porastom građevinskih radova povezanih s post-COVID-19 planom oporavka Evropske unije (NRRP). Regija, koju su mnogi na sjeveru dugo stereotipno smatrali zaostalom, sada pokazuje znakove preporoda. Bruto domaći proizvod juga porastao je za 8,6 posto između 2022. i 2024., nadmašivši rast od 5,6 posto u ostatku zemlje u istom periodu, prema podacima italijanskog istraživačkog instituta SVIMEZ, koji se specijalizira za analizu južne ekonomije.

- Ovakva kontinuirana nadmoć nije viđena decenijama - rekao je direktor SVIMEZ-a Luca Bianchi.

Italijanska alokacija iz NRRP-a iznosi oko 194 milijarde eura između 2021. i kraja programa 2026. godine. Najmanje 40 posto sredstava namijenjeno je jugu, koji čini oko trećinu italijanskog stanovništva (59 miliona), ali samo 22 posto ukupne proizvodnje. Zaposlenost u regiji porasla je za 2,2 posto prošle godine, znatno iznad nacionalnog prosjeka od 1,6 posto, dok su poslovi u građevinskom sektoru skočili za 6,9 posto, pokazuju podaci nacionalnog statističkog zavoda ISTAT.

U međuvremenu, broj južnih Italijana koji rade u centralnim i sjevernim regijama pao je za 3,6 posto u 2023., što ukazuje na promjenu migracionih obrazaca. Rani podaci sugeriraju da se trend nastavio i u 2024., iako zaustavljanje duboko ukorijenjenog trenda emigracije s juga ostaje ogroman izazov.

Oko 241.000 južnih Italijana preselilo se u centar-sjever u periodu 2023-24., pokazuju podaci ISTAT-a, gotovo dvostruko više od broja onih koji su se preselili u suprotnom smjeru. Šef SVIMEZ-a Bianchi kaže da sredstva EU podstiču potražnju na jugu, ali da je za dugoročni oporavak potrebna ulaganja u tzv. "socijalnu infrastrukturu" poput škola, zdravstva i brige o djeci.

- Migracije ne pokreću samo ekonomski podaci, već i način na koji ljudi vide svoju budućnost - rekao je.

Andrea Falzone, 61-godišnji sicilijanski arhitekt, napustio je sjeverni grad Bolonju 2023. da bi se vratio na mediteranski otok, gdje sada radi na projektima izgradnje transportne infrastrukture.

- Govori se o desetinama milijardi eura ulaganja u narednoj deceniji. S tolikim novcem koji se ulaže, stvari se moraju promijeniti - rekao je Falzone.

Trenutno radi na projektu modernizacije željezničke pruge između Palerma i Kataniije, dva najveća sicilijanska grada. Webuild, najveća građevinska kompanija u Italiji, angažirana je na 19 velikih infrastrukturnih projekata širom južnih regija Kalabrije, Kampanije, Apulije i Sicilije, s 8.700 radnika direktno ili indirektno zaposlenih.

Među projektima su brza željeznička linija između Salerna, južno od Napulja, i Reggio Kalabrije na "prstu" Italije, te gotovo 500 kilometara duga autocesta duž jonske obale između Apulije i Kalabrije. Najambiciozniji i najpoznatiji projekt u planu je izgradnja najdužeg mosta s jednim rasponom na svijetu preko Mesinskog moreuza, koji bi povezao Siciliju s kopnom, po cijeni od 13,5 milijardi eura.

Webuild predvodi konzorcij kompanija na projektu, uključujući špansku grupu Sacyr i japansku kompaniju IHI. Most bi mogao generirati više od 100.000 radnih mjesta tokom sedmogodišnjeg perioda izgradnje. Protivnici projekta, koji ga nastoje blokirati, osporavaju te procjene, upozoravaju da bi most mogao naštetiti okolišu i tvrde da bi novac bolje bio uložen u poboljšanje zapuštenih javnih usluga Sicilije.

Raffaele Girlando, 24-godišnjak iz Raguse na Siciliji, studira građevinsko inženjerstvo na Univerzitetu Politecnico u Milanu. Želi se vratiti kući i raditi na mostu.

- Most preko Mesinskog moreuza je san koji imam od djetinjstva. S inženjerske tačke gledišta, to je izazov svjetske klase, a kao Sicilijanac, bio bi to izvor ponosa i obnovljenog interesa za našu regiju - rekao je. 

S obzirom na poboljšane izglede za zaposlenje na jugu, migranti sada mogu razmatrati i druge prednosti regije, poput sunčane klime, sporijeg tempa života i nižih troškova stanovanja. Falzone, sicilijanski arhitekt, vratio se u Caltanissettu u središtu otoka nakon što mu je stanodavac udvostručio kiriju za dvosobni stan u Bolonji na 1.000 eura mjesečno.

- Postalo je ekonomski neizdrživo, pa sam tražio premještaj nazad na Siciliju gdje mogu biti u vlastitom domu sa svojom porodicom - rekao je.


(Vijesti.ba / FENA)