Dok Evropa ukida keš, BH Pošta ukida kartice

Iz BH Pošte, kao javne kompanije, nije došlo jasno i transparentno objašnjenje zašto je došlo do ovakve odluke.

U kratkom saopštenju se navodi da se "po osnovu provedenog postupka javne nabavke, bezgotovinsko plaćanje bankovnim karticama putem POS uređaja nastavlja od 18.08.2025. godine, ali uz izmjene u dostupnosti usluge".

To je birokratski rječnik kojim se zapravo da kaže da na mnogim lokacijama više nećete moći plaćati karticom.

Ovo su lokacije na kojima nije moguće plaćati karticom:

- 71104 (Centar Sarajevo),
- 71108 (Sarajevo – Višnjik) ,
- 71109 (Centar, Sarajevo, Panjina kula),
- 71121 (Sarajevo – Ložionička 16),
- 71122 (Sarajevo – Put života bb),
- 71123 (Novo Sarajevo - Grbavička 1),
- 71125 (Čengić Vila – ul. Džemala Bijedića),
- 71141 (Stari Grad, Sarajevo, Ćurčiluk mali),
- 71164 (Novi Grad -Džemala Bijedića 160),
- 71166 (Novi Grad - Trg ZAVNOBIH-A 17) i
- 71215 (Blažuj - Mali Kiseljak 15).

Ovo je korak unazad, u svakom mogućem smislu.

Podsjetimo, od februara 2020. godine građani Sarajeva mogli su koristiti kartice za plaćanje režija i drugih obaveza BEZ NAKNADE, što je bio rijedak primjer efikasnog, korisnog i savremenog servisa u javnoj instituciji. I to baš u BH Pošti, instituciji koja ima široku mrežu i može igrati ključnu ulogu u digitalizaciji usluga.

A sada povratak kešu?

Dok u Evropi pojedine zemlje planiraju potpuno izbacivanje gotovine, Bosna i Hercegovina kao da vodi borbu da je zadrži po svaku cijenu. I to uz izgovore o “javnim nabavkama i procedurama” koje građanima ne znače apsolutno ništa, osim što im otežavaju svakodnevicu.

Suštinsko pitanje je zašto Bosna i Hercegovina još uvijek nema vlastiti nacionalni procesni centar za kartična plaćanja? Zar nije logično da jedna država, koja već ima svoju banku, poput Union banke, u potpunom vlasništvu FBiH razvije i kontrolira sistem koji omogućava jeftinu, sigurnu i dostupnu obradu transakcija?

Union banka je već u više navrata pokazala da ima kapacitete i znanje da razvija moderne digitalne finansijske servise. Slično vrijedi i za privatnu domaću ASA Banku, koja se profilira kao tehnološki napredna finansijska institucija. Tu je i Bamcard, domaća procesorska kuća koja uspješno pruža potpunu podršku kartičnom poslovanju bankama i ima sve tehničke i pravne kapacitete.

Pa zašto onda domaći resursi nisu iskorišteni? Zašto se ne povežu javni i privatni akteri u korist građana? Ili je problem upravo u tome što bi ovakav sistem bio previše transparentan? Gotovina, za razliku od kartica, ne ostavlja tragove. Ne postavlja nezgodna pitanja. Ne smeta onima koji žive od sive zone, gotovinskih isplata i manipulacija sistemom.

U eri kada digitalne transakcije znače sigurnost, brzinu, uštedu vremena i novca Bosna i Hercegovina još jednom bira put nazad. Tačnije, nameće ga građanima.

Odgovorni za ove odluke duguju javnosti puno više od šturog saopštenja. Jer ovo nije tehničko, već pitanje razvoja, povjerenja i pravca u kojem društvo ide. U suprtnom ćemo se i u decenijama koje dolaze pitati zašto smo zaglavljeni u prošlosti.


(Vijesti.ba)