Becker je u BiH postala poznata tokom agresije 1993. godine, kada je organizovala konvoj ambulantnih kola i kamiona kako bi spasila ranjenu djecu iz ratom razorenih područja. Tada je, rizikujući vlastiti život, pomogla desetinama mališana iz Mostara i drugih dijelova zemlje, zbog čega su je mnogi prozvali “Anđelom Mostara”.
Iako ponosna na priznanje, Sally je u obraćanju kazala da osjeća i tugu, jer njen rad, nažalost, i dalje ostaje potreban. „Veoma sam ponosna što sam Britanka, tako da je divno imati nagradu koja pokazuje da je Britanija ponosna na mene. Gledala sam ovu ceremoniju godinama na televiziji, ali nikada nisam sanjala da ću biti njen dio“, rekla je Becker, koja danas živi u Brightonu.
Njena humanitarna misija u BiH ostala je duboko urezana u sjećanju mnogih. Jedna od priča koje su obilježile njenu karijeru jeste susret sa desetogodišnjom Selmom Handžar i njenim bratom u podrumu bolnice u istočnom Mostaru. Djeca su teško ranjena od granate, a anestezije je bilo dovoljno samo za jedno dijete. Selma je tada hrabro insistirala da je primi njen brat, rekavši: „Ne brini, dobro sam.“
Sally je kasnije pomogla da oboje djece, zajedno s majkom, budu prebačeni u Sjedinjene Države na liječenje. „Tog dana sam znala da je pomaganje djeci poput Selme i Mirze ono što želim da radim“, prisjetila se.
Tokom narednih 32 godine Sally Becker nastavila je svoj humanitarni put, spašavajući živote u mnogim kriznim područjima širom svijeta, ostajući simbol hrabrosti, saosjećanja i nesebične predanosti ljudskosti.
(Vijesti.ba)