Ako je konačno došlo vrijeme da se istraže zloupotrebe u „Vitezitu“, onda bi se isti princip trebao primijeniti i na druge, višegodišnje stečajne afere. Primjerice, h sarajevskoj Hidrogradnji i jablaničkom Granitu su milionski resursi pretvoreni u biznis, dok država i radnici ne vide nikakve koristi.
Propala priča o “strateškom partneru” Lake i jablaničkom Granitu
Kako smo već pisali, dvije i po godine nakon što je stečajni upravnik jablaničkog Granita, Abid Šarić, slavodobitno objavio da kompanija Lake iz Sarajeva kupuje ovo čuveno preduzeće, od posla nema ništa. Svi rokovi koje je postavila Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona probijeni su, a koncesija za eksploataciju kamena, najvrjednijeg resursa Granita, iskorištena je kao paravan za produžavanje stečaja i nelegalnu eksploataciju.
U januaru 2024. godine potpisan je sporazum kojim je Granitu izdata koncesija na 30 godina, uz obavezu Lakea da uplati 20,5 miliona KM u roku od šest mjeseci. Rok je istekao, potom produžen nekoliko puta, ali novac nikada nije uplaćen. U međuvremenu se kamen i dalje eksploatisao, i to bez plaćanja koncesije.
Od prodaje vrijednog resursa, ni Općina, ni Kanton, ni radnici nisu imali korist. Novac, prema informacijama iz više izvora, završava u džepovima onih koji su stečaj pretvorili u unosan privatni biznis.
Hidrogradnja – “fiktivna prodaja” koja traje 19 godina
Sličan scenario traje i u sarajevskoj Hidrogradnji, gdje je 10. oktobra propao još jedan pokušaj prodaje. I to, po svemu sudeći, namjerno.
Cijena kompanije već godinama iznosi 88 miliona KM, a od prve objavljene prodaje prošlo je gotovo dvije decenije. Radnici tvrde da se radi o fiktivnim prodajama. Uplati se depozit, proces se razvlači mjesecima, a u međuvremenu se iz firme izvlače ogromne količine materijala.
Prema njihovim riječima, Hidrogradnja je faktički “prodata” onog dana kad je u njoj proglašen stečaj. Pravi vlasnici postali su stečajni upravnik, odbor povjerilaca i stečajni sudija.
Zakon o stečajnom postupku FBiH jasno propisuje pokretanje izvršnog postupka, ali taj član se u ovom slučaju očito ignoriše. Ni povjerioci ne pokazuju interes za poštivanje zakona, iako su među njima javne institucije.
Stečaj kao unosan biznis
Primjeri Granita i Hidrogradnje pokazuju da je stečaj u BiH postao unosan biznis, a ne zakonski instrument za sanaciju i spašavanje firmi. Stečajni upravnici, uz blagoslov pojedinih povjerilaca i političkih struktura, razvili su sistem u kojem se procesi namjerno odugovlače kako bi se izvlačila imovina i novac, dok se državne institucije prave da ne vide ništa.
Slučajevi su, kako tvrde izvori iz pravosudnih krugova, već dokumentovani i nalaze se u ladicama različitih tužilaštava, čekajući da neko odluči da ih otvori.
Vrijeme je da neko konačno reaguje
Hapšenje stečajne upravnice „Vitezita“ možda je prvi signal da bi se stvari mogle početi mijenjati. No, ako istraga stane samo na jednom imenu, bez obuhvata cijelog lanca koji godinama uništava državne resurse i firme, sve će ostati isto.
Zato je krajnje vrijeme da se istraže i drugi slučajevi, desetine njih širom države. Jer ako država ne zaštiti svoje firme, svoje resurse i svoje radnike onda je pitanje kome zapravo služi?
(Vijesti.ba)