Bureković: Čovjeka saz i pjesma opuštaju

Ističe da su rijetki trenuci kad ne pjeva. A to se vidjelo i tokom razgovora za Fenu kad je više svirao i pjevao nego pričao.

Bureković, koji se oko trideset godina bavi gradnjom i sviranjem saza ističe da je još kao mali volio slušati saz, i to stare sazlije koji su svirali i pjevali iz duše. Ističe da je volio i šargiju, violinu...

Govoreći o sevdahu, Bureković kaže da je on u Bosni kultura, tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno.

- Pjeva se polako, a ne kao današnje pjesme gdje imate po jadan-dva lista. Treba ih čitati da bi pjevao. Prije su bile osjećajnije, pjevalo se o očima, usnama, kosama... Sve se iz života pjevalo - kaže Bureković.

Sazove pravi od raznih vrsta drveta, javora, trešnje, oraha, šljive. Kaže Bureković da je dobar i dud samo ga malo ima. Saz može da ima osam žica, a može i da bude manji, sa šest, a ima ih i većih sa devet i više.

- Mojih sazova ima po Australiji, Turskoj, Njemačkoj - kaže Bureković, dodavši da kad je riječ o gradnji sazova, to danas mlade ne interesuje, mada mušterija još ima.

(Vijesti.ba / FENA)