Analiza rasprave u UN-u: Šta znači novi američki pristup prema BiH

Mujanović navodi da nije iznenađenje što Rusija nije uložila veto na produženje mandata EUFOR-a.

“Rusija ima veći uticaj u Bosni i Hercegovini putem misije EUFOR, prvenstveno preko mađarskog kontingenta i svjesna je da bi, ukoliko bi ta misija bila ukinuta, NATO preuzeo mandat. I Sarajevo i njegovi međunarodni (evropski) partneri moraju prestati da se plaše ruskih prijetnji “vetom” na EUFOR u njegovom sadašnjem obliku, i umjesto toga treba da rade na praktičnom proširivanju značaja ove misije. Prvi korak u toj transformaciji bio bi smanjenje, ako ne i potpuno uklanjanje, mađarskog prisustva u EUFOR-u”, navodi u analizi.

Dodaje da je dobijeno i određeno službeno pojašnjenje u vezi s američkom odlukom o obustavi sankcija protiv ruskog saveznika i secesioniste Milorada Dodika i njegovog režima.

“Zvanično objašnjenje glasi da se radi o odgovoru na pomirljive poteze Narodne skupštine RS-a, koja je povukla paket secesionističkih akata (koji su, kako je ranije navedeno, već bili poništeni od strane Ustavnog suda BiH, pa samim tim i pravno nevažeći). Ovo, naravno, nije uvjerljivo s obzirom na široko izvještavano Dodikovo lobiranje u SAD-u – a jaz između njegovih skromnih poteza i sveobuhvatnog američkog odgovora je ogroman – ali ova odluka barem predstavlja artikulisanu zvaničnu politiku američke administracije”, navodi Mujanović i dodaje:

“Širi narativ koji nude Sjedinjene Američke Države – da se više ne bave “izgradnjom nacija”, da podstiču lokalne pregovore i dogovore, ali da i dalje podržavaju Dejtonski sporazum te suverenitet i teritorijalni integritet BiH – zapravo predstavlja povratak na retoriku iz Obaminog perioda. Da li to zaista odražava ono što će SAD (neće) raditi u BiH i na Zapadnom Balkanu, ostaje da se vidi. Pretpostavljam da će Kosovo biti pravi pokazatelj, a u svakom slučaju Dodik, Vučić i Plenković (i njihovi lobisti) neće biti zadovoljni pukim ponavljanjem “Obama ere”, iako su upravo tada ostvarili neke od svojih najvećih strateških dobitaka”.

Dakle, piše Munjanović, “ako SAD zaista zauzimaju neku vrstu “Obama 3.0” stava prema Zapadnom Balkanu, to nije idealno, ali nije ni katastrofalno za region”.

“To će, makar, pružiti novu priliku Evropskoj uniji da pokuša da artikuliše svoju relevantnost u BiH i na Zapadnom Balkanu. Nažalost, nisam optimističan da će EU to uspjeti; svakako nije u protekle tri decenije. Ali Brisel ne može kriviti SAD, pa čak ni vlade u regionu, za vlastitu nesposobnost”, kaže.

Navodi i da je Veliku Britaniju daleko od svih obilježila najčvršća izjava dana, koja je uključivala podršku institucijama BiH, njenom euroatlantskom putu, Uredu visokog predstavnika (OHR) i upotrebi Bonskih ovlasti.

“U skladu s izvještajem koji sam nedavno napisao s kolegama iz New Diplomacy UK, ova izjava danas pruža jasan podsticaj Sarajevu, ali i Prištini, Podgorici i drugim ranjivim demokratskim državama u regionu, da obnove kontakte s Londonom”, kaže Mujanović.

Dodaje da je “kritizirao političare u BiH proteklih dana (pa, i godina), ali predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, zaslužuje priznanje za jasno artikulisan zahtjev upućen Vijeću sigurnosti UN-a, posebno njegovim ključnim zapadnim članicama”.

“U svom govoru je ispravno razlikovao Christiana Schmidta kao nepopularnog visokog predstavnika i OHR kao instituciju, naglasivši da bi zatvaranje ove institucije bez poštivanja jasno definisane “5+2” formule za okončanje mandata bilo shvaćeno od strane Dodika i sličnih kao napuštanje Dejtonskog sporazuma od strane međunarodne zajednice. Komšić je dalje naveo da imenovanje novog visokog predstavnika predstavlja samo privremeno rješenje, te da je BiH potrebna sveobuhvatna politička, odnosno ustavna reforma. Njegov poziv na pomoć u tom procesu, pretpostavljam, bio je jasno upućen EU i Velikoj Britaniji, jer su SAD očito zauzele stav da se neće direktno uključivati u takve inicijative – ali da i dalje podržavaju lokalne napore. Volio bih da je Komšić barem spomenuo presude Evropskog suda za ljudska prava koje se tiču ovih širih reformi, ali poruka kao takva svakako ima smisla”, zaključuje Mujanović u analizi.

(Vijesti.ba)