
Nastup je okupio publiku različitih generacija, od onih koji su uz njihove pjesme odrastali osamdesetih i devedesetih godina do mlađih posjetitelja koji bend prate posljednjih godina.
Već s uvodnom Azrom, postalo je jasno da je Split bio spreman za večer povratka u neka druga vremena. Hitovi poput Bolje biti pijan nego star, Lovac i košuta, Ako su to samo bile laži, Kaja, Goodbye teens, nizali su se jedan za drugim, a publika je svaki dočekivala vriskom i pjevanjem koje je često nadglasavalo razglas.
"Glupo je govoriti kako u ovim godinama imam tremu pred nastup, ali vjerujte, imam je samo kad nastupam u Sarajevu i Splitu. Ovdje se isto osjećam kao kod kuće", rekao je Saša Lošić Loša, što je dvorana nagradila dugim aplauzom i skandiranjem.
Ovogodišnja obljetnička turneja donijela je i zanimljiv obrat: Plavi orkestar otkrili su i mlađi slušatelji. Na koncertima se, uz generaciju koja je uz bend odrasla, u prvim redovima mnogo mlađih posjetitelja, koji su pjevali stihove pjesama nastalih i prije njihova rođenja. Upravo u toj smjeni generacija leži dugotrajnost Plavog orkestra – njihove pjesme ne pripadaju samo jednoj epohi, nego se iznova prenose kao zajednički muzički jezik.
Bend koji je započeo kao glas urbane mladosti osamdesetih uspio je preživjeti promjene vremena, tržišta i publike, a da pritom nije izgubio vlastiti identitet. Njihove pjesme ostale su jednostavne, direktne i emotivno prepoznatljive, zbog čega su nadživjele kontekst u kojem su nastale.
Gripe su na kraju večeri ispratile bend ovacijama, a utisak je bio jasan – Split i Plavi orkestar i dalje se savršeno razumiju.
Koncert su završili pjesmom "Odlazim", ali je umjesto stiha "nikada se neću vratiti" posljednji stih zamijenjen s "Uvijek ću se u Split vratiti".
(Vijesti.ba)