Ratni zločini u Ključu: Svjedokinje Tužilaštva prisjećaju se pucnjave i masovnih grobnica

Hasnija Sinanović živjela je u Biljanima, u zaseoku Brkići, gdje su, kako je navela, zbog situacije vrijeme uglavnom provodili u kući.

“Svakog petka muški su bili odvođeni na Jezerine, na ispitivanje. Izvode ih pa ih vrate”, navela je svjedokinja.

Tako je bilo do 10. jula, kada je vojska došla i naredila da svi muškarci izađu iz kuća i krenu prema Jezerinama. Navela je da su otišli njen otac Hamed Avdić i braća Ibrahim i Fehret. Ženama je naređeno da se zatvore u kuću i da navuku roletne.

“Nakon nekog vremena počela je pucnjava, čulo se da vatre gore”, prisjetila se Sinanović.

Kazala je da su sa sprata vidjeli da gore Osmanovići i Ćehići, a da se otac vratio.

“Bio je nijem, samo se tresao… Onda je počeo plakati i pričati… da je sve pobijeno ili odvedeno”, navela je svjedokinja.

Dodala je da su se poslije čuli bageri i kamioni. Ispričala je da su cijeli rat ostali, jer su propustili konvoje nadajući se da će se braća vratiti ukoliko su odvedeni na Manjaču. Navela je da se nisu vratili i da su njihovi posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama.

Prema njenim riječima, živjeli su u strahu, i noću je pljačkana imovina mještana.

Jovo Kevac optužen je u svojstvu komandanta Saničkog bataljona za zločine u Biljanima. Prema optužnici, on je imao kontrolu nad pripadnicima vojske i policije koji su proveli akciju “čišćenja”, u okviru koje su odveli oko 250 muškaraca u školu i dom, te ih izvodili u grupama i ubijali, navodi Detektor.

Na pitanja branioca Sime Tošića, svjedokinja Sinanović je rekla da je njen otac bio lovac i da je predao oružje.

“Dok je bilo rečeno da se preda oružje, on je odmah otišao”, kazala je svjedokinja.

Dodala je da im poslije 10. jula nije niko dolazio kući da ih maltretira, ali da su živjeli u strahu.

Besima Pehadžić kazala je da je živjela u zaseoku Osmanovići. Ispričala je kako je njen svekar umro od infarkta, potresen dešavanjima na početku rata. Kazala je da je njen suprug Šerif predao srpskoj vojsci pištolj koji je imao zbog stoke.

Rekla je da je bilo ubistava i pljačke prije 10. jula, kada su odvedeni muškarci.

“Njih pet je bilo u mojoj kući. Dotjerali su ljude iz Botonjića preko šume”, prisjetila se Pehadžić.

Nakon što su odvedeni njen suprug i drugi muškarci, kako je navela, cijeli dan se čula pucnjava iz pravca škole. Uveče su se čule mašine.

“Ostale su žene i djeca u strahu, njih nema”, rekla je svjedokinja, dodajući da su posmrtni ostaci njenog supruga pronađeni u grobnici na Laništu.

Kazala je da je minirana džamija u Biljanima, a da je ona sa djecom napustila to područje 1. oktobra, nakon što su skupili novac za prevoz i potpisali da ostavljaju imovinu.

Odbrani je rekla da ih poslije 10. jula nije niko napadao.

Termin nastavka suđenja će biti naknadno određen.

(Vijesti.ba)