
U čast Božića, u Franjevačkom samostanu su postavljene i jaslice koje simbolizuju poniznost Kristova dolaska na zemlju – napuštajući nebeski komfor, Isus je položen u jednostavan, svakodnevni predmet, čineći sebe dostupnim svima. Tradicija prikazivanja štale kao Isusova rodnog mjesta dolazi iz historijskih prikaza, poput prvog živog prikaza jaslica koje je 1223. uveo sveti Franjo Asiški. No, Evanđelje po Luki navodi samo da nije bilo mjesta za Mariju i Josipa u svratištu, pa je Isus položen u jasle.
Ovogodišnju poruku gvardijana Nikolića prenosimo u nastavku u cjelosti:
Kršćani cijeloga svijeta ovih dana slave Božić: blagdan susreta ljudskoga i božanskoga, zemaljskoga i nebeskoga, blagdan koji u svojoj srži nosi jednu ključnu poruku: čovjeku i svijetu potreban je mir.
Prvotno mir u nutrini čovjeka, onaj balans akcije i meditacije, rada i odmora. Balans kojega je narušio suvremeni način života, istkan od stalnoga trčanja za ispunjenjem svoje mehaničke funkcije u svijetu: funkcije radnika, roditelja, učitelja, menadžera, vjerskoga ili nekoga drugoga službenika. Čovjek našega vremena je sveden na anksioznoga ili depresivnoga muškarca ili ženu, otuđenu pritiskom kulture individualizma i uspjeha. Kultura prisilnoga egocentrizma stvara od čovjeka pojedinca stroj bez empatičnosti, od porodice skup jedinki koje ne osjećaju jedni druge kao svoje, od društva bezličnu masu bića bez suosjećanja i odgovornosti za drugoga.
Božji iskorak čovjeku ususret, kojega kršćani slave u blagdanu Božića, i kojega nazivaju različitim imenima, kao što su utjelovljenje, učovječenje ili naprosto rođenje Božje, može, ukoliko ga oslobodimo okova „tržišne religije“, vratiti čovjeka njemu samomu i barem ovih dana, dok traju blagdani, pomoći mu sići u dubine vlastite rastrganosti gdje će pronaći barem nešto od mira i spokoja koji ga čine čovjekom. Božić je zaista prigoda za taj povratak čovjeka samome sebi i istinskom iskustvu porodice, društva, politike i države.
Iskustvu mira o kojemu pripovijedaju božićna evanđelja i pjevaju božićne pjesme.
Mir potreban čovjeku, Božjemu svijetu i svakome od nas je onaj mir koji podrazumijeva odsutnost rata. Nigdje se nemoć Božja, nemoć vjere i nemoć kršćanske egzistencije ne pokazuje tako očito kao u neuspjehu uspostave mira u Gazi, u Svetoj Zemlji židova, kršćana i muslimana.
Bog Abrahamov i Ibrahimov rođenjem u nemoći i ostavljenosti betlehemske štalice stavio se na stranu ne globalnih kreatora rata i geopolitičkih interesa koji rezultiraju hiljadama mrtve djece u Gazi, nego na stranu onih koji pate, na stranu prognanih, izmučenih glađu i ubijanih zbog beskrupuloznih politika i besmislenih borbi.
Da bi se mir ustanovio na obje ove razine, dakle na osobnoj i egzistencijalnoj s jedne strane te na svjetsko historijskoj, u Ukrajini, Svetoj Zemlji i Nigeriji s druge, potrebno je vjeru u Božji dolazak čovjeku u Isusu, rođenom u Betlehemu Judejskom, uzeti ozbiljno. Ne na folklorni ili trgovačko-adventski način, kako mi to činimo svake godine ponovno, svodeći ovaj Božji govor na naše plitke, ljudske okvire i interese. Mir u ljudskim srcima i na meridijanima ovoga svijeta nastupit će kad svi mi promijenimo horizont svoga gledanja na svijet i čovjeka: kad se oslobodimo ličnih i kolektivnih egoizama.
Svim kršćanima koji u novorođenom Isusu prepoznaju Božji otkupiteljski govor čovjeku čestitam Božić, a svim ljudima dobre volje našega Grada i domovine Bosne i Hercegovine želim Božji blagoslov, mir i dobro u predstojećoj 2026. godini - poručio je Nikolić.
(Vijesti.ba)