
Eva Šlos umrla je 3. januara u Londonu, prenosi BBC.
Povodom njene smrti oglasio se britanski kralj Čarls, koji je u objavi na društvenim mrežama naveo da su on i kraljica Kamila „duboko ožalošćeni“ zbog njenog odlaska.
Britanski kralj Čarls istakao je da su užasi koje je Šlos preživjela tokom Holokausta „nemogući za shvatiti“, ali da je ostatak života posvetila borbi protiv mržnje i predrasuda, kao i obrazovanju o Holokaustu širom svijeta.
Eva Šlos bila je suosnivačica i počasna predsjednica Fonda Ane Frank u Velikoj Britaniji, čiji je pokrovitelj britanska kraljica supruga Kamila.
Tokom Drugog svjetskog rata, Šlos i njena porodica protjerani su iz Austrije i živjeli su kao izbjeglice u Holandiji.
Nakon skrivanja od nacista, porodica je uhapšena i deportovana u koncentracioni logor Aušvic.
Preživjela logor
Eva je preživjela logor, dok su njen brat i otac stradali u zatočeništvu.
Nakon oslobađanja logora u januaru 1945. godine od strane sovjetske armije, Eva i njena majka Elfride Frank bile su u teškom zdravstvenom stanju.
Po povratku u Amsterdam, Elfride Frank se udala za Ota Franka, oca Ane Frank, jedinog preživjelog člana najuže porodice autorice čuvenog dnevnika.
Fond Ane Frank naveo je da je Eva Šlos kao djevojčica živjela u Amsterdamu, preko puta kuće Ane Frank, te da je, poput nje, bila primorana da se skriva od nacista.
Porodica Eve Šlos saopćila je da tuguje za „voljenom majkom, bakom i prabakom“, dok ju je list Jewish News opisao kao izuzetnu ženu i neumornu edukatoricu posvećenu očuvanju sjećanja na Holokaust.
Tokom posljednje četiri decenije, Eva Šlos je aktivno radila na obrazovanju mladih i promovisanju poruka tolerancije, razumijevanja i mira. Često je govorila na javnim skupovima i u školama širom Evrope.
Godine 1951. preselila se u London, gdje je studirala fotografiju i upoznala svog supruga Cvija Šlosa.
Par je kasnije dobio britansko državljanstvo.
Cvi Šlos je preminuo 2016. godine.
„Dnevnik Ane Frank“, koji dokumentuje život Jevreja pod nacističkom okupacijom, prodat je u više od 30 miliona primjeraka i preveden na 70 jezika, a smatra se jednim od najznačajnijih svjedočanstava Holokausta.
(Vijesti.ba)