
U krugovima vlasti poznata je pod titulom “prvoborkinja” (šp. primera combatiente), terminom koji je Maduro uveo kako bi izbjegao, kako tvrdi, “aristokratski” naziv prve dame.
Flores je rođena 1956. godine u Tinaquillu, u centralnoj Venecueli, a odrasla je u radničkim četvrtima zapadnog Caracasa. Po struci je pravnica, specijalizirana za radno i krivično pravo. Politički se afirmirala početkom 1990-ih, tokom uspona čavističkog pokreta, kada je pružala pravnu pomoć Hugu Chávezu i grupi vojnih oficira nakon neuspjelog puča 1992. godine protiv tadašnjeg predsjednika Carlosa Andresa Pereza. Upravo u tom periodu započela je i njen dugogodišnji odnos s Nicolesom Madurom, koji je tada bio dio Chevezovog najužeg kruga.
Cilia Flores exigió acompañar a Maduro en su secuestro
— Aecio (@AecioEscalante) January 5, 2026
He podido obtener un dato que marca esa historia, que es antes que todo, una historia de amor. Ellos iban a llevárselo a él y ella no lo permitió, exigió irse junto al líder, su esposo, reveló la periodista Patricia Villegas pic.twitter.com/EjSNKdlqUN
Flores je vlastitu političku karijeru gradila paralelno s Madurom. Prvi put je izabrana u Nacionalnu skupštinu 2000. godine, a mandat je obnovila 2005. Već 2006. postala je prva žena na čelu parlamenta Venecuele. Tokom tog perioda bila je predmet kritika zbog zabrane ulaska novinarima u skupštinsku salu, ali i zbog zapošljavanja većeg broja članova porodice u zakonodavnom tijelu, što je ona negirala kao nezakonito i tvrdila da je riječ o političkoj kampanji protiv nje.
Između 2009. i 2011. obavljala je funkciju druge potpredsjednice Ujedinjene socijalističke partije Venecuele (PSUV), a 2012. ju je Chávez imenovao državnom tužiteljicom. Nakon Chevezove smrti, Flores i Maduro su se vjenčali u julu 2013. godine, ubrzo nakon njegove izborne pobjede. Iako je formalno smanjila javnu vidljivost, politički analitičari je godinama opisuju kao jednu od ključnih osoba u Madurovom okruženju i važnu savjetnicu u periodima unutarpartijskog rivalstva.
Aunque la malandra se vista de seda, malandra se queda, en la gráfica la guerrillera Cilia Flores reseñada por la Policía Técnica Judicial pic.twitter.com/DfvjqPUbWa
— ABC Noticias (@abcesnoticias) May 21, 2025
Njeno ime se ponovo našlo u centru međunarodne pažnje 2015. godine, kada su u Haitiju uhapšena njena dva nećaka, optužena za šverc kokaina u Sjedinjene Američke Države. Iako je Flores tvrdila da je riječ o otmici, američki sud ih je osudio na po 18 godina zatvora zbog zavjere za krijumčarenje droge. Pušteni su 2022. godine u okviru razmjene zatvorenika između Washingtona i Caracasa.
Kanada je 2018. godine uvela sankcije protiv Cilie Flores, zajedno s grupom visokih venecuelanskih zvaničnika, nakon izvještaja Organizacije američkih država o mogućim zločinima protiv čovječnosti u Venecueli. Iste godine sankcije joj je uvelo i američko Ministarstvo finansija, navodeći da se Maduro oslanja na svoj najuži krug kako bi ostao na vlasti.
Prema dostupnim informacijama, Flores se sada suočava sa suđenjem u Sjedinjenim Američkim Državama zbog optužbi povezanih s međunarodnim švercom droge, zajedno sa suprugom Nicolásom Madurom, nakon što su, prema navodima, uhapšeni i prebačeni iz Venecuele kako bi odgovarali pred američkim pravosuđem. Maduro je ranije tvrdio da su optužbe politički motivirane, ističući da je “jedini grijeh” njegove supruge to što je njegova žena.
Nicolas Maduro (second right) and his wife Cilia Flores (second left) arrive at the Wall Street Heliport in the New York City pic.twitter.com/C1ESqYSBN6
— Karli Bonne’ (@KarluskaP) January 5, 2026
Uprkos tome što rijetko istupa u javnosti, Cilia Flores ostaje izrazito polarizirajuća figura. Kritičari je vide kao simbol koncentracije moći i netransparentnog odlučivanja, dok je pristalice doživljavaju kao lojalnu čuvaricu čavističkog naslijeđa. U javnoj percepciji, ona i Maduro često se posmatraju kao politički nerazdvojna cjelina, s istim stepenom podrške, ali i otpora, unutar duboko podijeljenog venecuelanskog društva.
(Vijesti.ba)