Dr. Maljoki: Isra i Mi'radž kao putokaz za savremenog čovjeka

Lejletul-mi'radž je noć blagoslovljenog putovanja poslanika Muhammeda, a.s., od Kabe u Mekki, do Mesdžidul-Aksaa u Jerusalemu, a potom nastavljenog kroz sedam nebesa, sve do najuzvišenije tačke – Sidretul-Muntehaa, prenosi MINA.

– Isra i Mi‘radž nisu izolirani događaji. Oni su uslijedili nakon intenzivnih iskušenja, u periodu kada je Poslanik, a.s., bio suočen s izolacijom, pritiscima i gubitkom podrške. Upravo taj kontekst snažno oblikuje njihove poruke – izjavio je za Agenciju MINA dr. Fadil Maljoki, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

Prema njegovim riječima, susreti posLanika Muhameda a.s. tokom ovog noćnog putovanja s prethodnim vjerovjesnicima bili su potvrda kontinuiteta poslanstva i ohrabrenje u trenutku kada je misija dočekivana poricanjem i neprijateljstvom.

– Propisivanje namaza u tom kontekstu dolazi kao stabilna osovina duhovnog života zajednice izložene pritiscima i neizvjesnosti. Namaz, pored ostalog, postaje stalna veza s Uzvišenim Stvoriteljem iz koje čovjek crpi snagu i ustrajnost da se adekvatno suoči s aktuelnim iskušenjima i posve konkretnim životnim situacijama. Naglasak na Božijoj milosti, koji prožima predaje o Mi‘radžu, dodatno potvrđuje da ovaj događaj nije bio bijeg iz stvarnosti, nego odgovor na duboku ljudsku potrebu za nadom, smislom i duhovnom snagom – kazao je profesor Maljoki.

Pojasnio je da su istovremeno, Isra i Mi‘radž, nagrada za strpljivost i predanost, potvrda principa da su duhovni napredak i olakšanje rezultat svjesnog napora, a ne pasivnog iščekivanja.

– Duhovno uzdizanje, kako svjedoči i Poslanikov životopis, neraskidivo je povezano s djelovanjem. Neposredno nakon Mi‘radža uslijedile su intenzivne aktivnosti koje su vodile ka Hidžri i kasnijem društvenom i političkom organiziranju muslimana – istaknuo je profesor Maljoki

U tom svjetlu, dodao je, Isra i Mi‘radž nude snažnu poruku savremenom čovjeku suočenom s paradoksom obilja i unutarnje praznine.

– Nikada ljudi nisu raspolagali većim brojem informacija, mogućnosti i izbora, a ipak se sve češće govori o osjećaju unutarnje praznine, gubitka smisla i duboke otuđenosti. Brzina života, stalna izloženost buci i fragmentiranost svakodnevice ostavljaju malo prostora za tišinu, sabranost i dublje promišljanje o vlastitom postojanju. U takvom ambijentu duhovno se često potiskuje na margine života, kao nešto sporedno, privatno ili čak suvišno – kaže on.

Ocijenio je da su statistike koje govore o masovnoj upotrebi lijekova za smirenje, popularnost motivacijskih govornika, kao i sve izraženija potreba čovjeka za vremenom i ljudima koji će ga slušati, a ne samo čuti, samo neki od simptoma savremenog egzistencijalnog nemira i duhovne krize

Kako pojašnjava, Isra, kao noćno putovanje, simbolizira tišinu, sabranost i okretanje unutarnjim vidicima, dok Mi‘radž označava uzdizanje iznad ograničenja materijalnog svijeta.

– Indikativno je da Poslanik, a.s., nije uzdignut u trenutku društvene stabilnosti i ličnog komfora, nego u vremenu teških iskušenja i egzistencijalne neizvjesnosti, iz čega proizlazi da je potreba za duhovnim posebno izražena upravo onda kada čovjek postane svjestan vlastite krhkosti i ograničenosti – naveo je.

Znamenitom smatra i scenu izbora između mlijeka i vina, što dodatno oslikava ovu poruku.

– Izbor mlijeka, simbola fitre i unutarnje ravnoteže, nasuprot vinu kao znaku gubitka mjere, postaje metafora svakodnevnih odluka savremenog čovjeka – između duhovnog ispunjenja i diktata materijalizma, između tišine i digitalne buke. U tom kontekstu, namaz, propisan u noći Israa i Mi‘radža, jeste mi‘radž vjernika: čin sabiranja, vraćanja fokusa i očuvanja unutarnjeg reda u svijetu stalne distrakcije – kazao je profesor Maljoki.

Prema njegovim riječima, Isra i Mi‘radž, međutim, ne vode eskapizmu, nego se njjihova ključna poruka ogleda u povratku Poslanika, a.s., u zajednicu.

– Mi‘radž se ne završava ostankom u "uzvišenim sferama", nego povratkom u prostor odgovornosti. Kako je naglašavao Muhammed Ikbal, veličina tog iskustva upravo je u njegovom prevođenju u život, etiku i društvenu praksu. Duhovno iskustvo nije bijeg od svijeta, nego snaga koja se mora reflektirati u služenju ljudima – kazao je.

Upozorenje o "pravom bankroteru" koji klanja i posti, ali čini nepravdu, kako je istakao, ostaje trajna opomena: bez etike, čistoće srca i odgovornog djelovanja, vjera se svodi na praznu formu.

– U tom smislu, poruka Israa i Mi‘radža ostaje jasna i danas – bez duhovnog oslonca čovjek gubi sebe, a s tim gubitkom nestaje i njegova sposobnost da svijet u kojem živi oblikuje humano, etički i odgovorno – poručio je na kraju profesor Maljoki.

(Vijesti.ba)