Kina strahuje od nestašice nafte zbog intervencije SAD u Venecueli

Međutim, nedavni poremećaji ugrozili su tu opskrbu. Potezi američke administracije Donalda Trumpa, koji su uključivali mjere protiv Venecuele i nametanje carina na trgovinu s Iranom, otvorili su ozbiljna pitanja o energetskoj sigurnosti drugog najvećeg svjetskog gospodarstva.

Zbog straha da bi kineske zalihe iranske nafte mogle biti pogođene, cijene su nakratko porasle, a stručnjaci su upozorili da bi američke zapljene tankera povezanih s Venecuelom mogle dodatno ograničiti protok, piše DW.

Domaća proizvodnja

Peking, međutim, ima ograničene mogućnosti da se osloni na vlastitu proizvodnju kako bi nadoknadio eventualne manjkove. Većina kineskog uvoza nafte prolazi kroz uski i prometni Malajski tjesnac, što Kina već dugo smatra strateškom slabošću. Taj prolaz, kojim patrolira američka mornarica, postao je potencijalno žarište tokom Trumpovog prvog mandata zbog eskalacije napetosti s Washingtonom.

Predsjednik Xi Jinping je 2019. godine naredio jačanje domaćih istraživanja i prerade nafte, pokrenuvši sedmogodišnji akcioni plan i potaknuvši milijarde novih ulaganja kineskih naftnih divova CNPC-a, Sinopeca i CNOOC-a. Ipak, ostvareni rezultati bili su skromni.

Domaća proizvodnja porasla je s 3,8 miliona barela dnevno (bpd) 2018. godine na oko 4,32 miliona bpd prošle godine. Međutim, čak ni rast iz novih bušotina, uključujući one za naftu iz škriljaca, nije mogao nadoknaditi pad proizvodnje na starim, ogromnim poljima poput Daqinga u sjeveroistočnoj provinciji Heilongjiang i Shenglija na delti Žute rijeke.

Poteškoće u otkrivanju rezervi

June Goh, viša analitičarka tržišta nafte iz Sparta Commodities, izjavila je da je kumulativni rast proizvodnje od 8,9 posto od 2021. godine „značajan“ te da nadmašuje cilj Pekinga od 4 miliona barela dnevno. „Nedavni rizik u opskrbi služi kao dokaz da je ono što rade ispravno“, rekla je Goh.

Ipak, upozorila je da daljnji rast proizvodnje vjerovatno neće biti „eksponencijalan“, jer se kineski naftni divovi suočavaju s poteškoćama u otkrivanju novih rezervi. Drugi stručnjaci bili su još direktniji.

Lauri Myllyvirta, vodeći analitičar Centra za istraživanje energije i čistog zraka, rekao je da je, uprkos „ogromnoj količini ulaganja tokom proteklih 15 ili više godina“, proizvodnja uglavnom „stagnirala“. Prema njegovim riječima, uprkos milijardama uloženim u nove bušotine i offshore projekte, domaća proizvodnja nafte „nije se značajno pomakla“.

S obzirom na to da domaća proizvodnja nudi malo prostora za napredak, Peking se sve više oslanja na rezerve nafte. Od kraja 2023. godine kineski donosioci odluka značajno su ubrzali širenje i punjenje strateških rezervi nafte (SPR).

Taj potez potaknut je rastućim geopolitičkim napetostima nakon ruske invazije na Ukrajinu i globalnim rastom cijena energenata. Kina je djelimično bila zaštićena zahvaljujući dogovorima s Iranom i Rusijom o nabavci sirove nafte po cijenama znatno nižim od tržišnih. Moskva je postala glavni dobavljač nafte Kini, ali je prošle godine došlo do pada isporuka zbog američkih sankcija ruskim kompanijama i tankerima.

(Vijesti.ba)