Na ovom mjestu kiša nije pala vijekovima

Smještena je uz pacifičku obalu Južne Amerike i poznata je po pejzažima koji djeluju gotovo nestvarno.

U nekim oblastima ove pustinje prosječna godišnja količina padavina iznosi tek oko 0,03 inča, dok u drugim dijelovima, naročito u okolini grada Kalame, kiša nije pala više od četiri vijeka – tačnije u periodu od 1570. do 1971. godine.

Veliki dio Atakame prostire se preko Anda i nalazi se na značajnoj nadmorskoj visini. Za razliku od vrućih pustinja poput Sahare ili Mohave, Atakama je uglavnom hladna, sa dnevnim temperaturama koje se kreću između 0 i 25 stepeni Celzijusa.

Podlogu pustinje čine slano tlo, pijesak i stvrdnuta lava, a njen prostor se proteže od planinskog masiva Anda sve do Tihog okeana. Umjesto klasičnog tla, dominira kamen, dok se presušena slana jezera pretvaraju u tvrde, bijele površine. Izrazita suvoća rezultat je prirodne izolacije koju stvaraju planinski lanci.

Slana jezera i klima

U prošlosti se u području Anda zadržavalo dovoljno vode da nastanu jezera, od kojih su neka formirana i topljenjem glečera na kraju ledenog doba. Vremenom je voda isparavala, povećavajući koncentraciju soli i stvarajući slana jezera.

Na većim visinama, umjesto kiše, češće pada snijeg, koji se zadržava u hladnijim zonama gdje nema uslova za topljenje.

Atakama zauzima više od 100.000 kvadratnih kilometara površine, a kroz nju prolazi mreža puteva Panameričkog auto-puta, dugog oko 30.600 kilometara, koji povezuje Sjevernu i Južnu Ameriku.

Pustinja uz okean

Pustinja se proteže duž uske zone između Anda i Tihog okeana. Iako se nalazi uz najveći okean na svijetu i blizu gradova, luka i saobraćajnica, voda do nje gotovo nikada ne stiže.

Planinski lanac Anda sprječava prodor vlažnog vazduha s kontinenta, dok sa zapada okeanski oblaci rijetko donose kišu. Hladna Humboltova struja hladi vazduh pri tlu, dok topliji slojevi ostaju iznad, što umjesto padavina stvara maglu.

Niski oblaci prelaze preko brda i ubrzo se raspršuju. Ovaj stabilni klimatski obrazac traje godinama, bez izraženih sezonskih promjena. Umjesto povremenih suša, ovdje vlada trajno odsustvo padavina. Priroda se prilagođava sporo – ništa ne raste niti nestaje naglo.

Biljni i životinjski svijet

Unutrašnjost pustinje gotovo je potpuno bez vegetacije, a u pojedinim zonama se čak ni biljni ostaci ne razgrađuju. Naučnici su pronašli organske tragove stare i nekoliko hiljada godina, što ovu oblast čini izuzetno zanimljivom za istraživanja.

Zbog sličnosti tla s marsovskim uslovima, svemirske agencije upravo ovdje testiraju opremu za istraživanje Crvene planete.

U priobalnim dijelovima i na izolovanim brdima situacija je nešto drugačija. Magla se zadržava na padinama i omogućava opstanak malih biljnih zajednica. Neke biljke, poput bromelija, upijaju vlagu direktno iz vazduha, dok se druge pojavljuju samo nakratko, nakon čega ponovo nestaju.

U tim ograničenim područjima raste oko 550 biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske. Životinjski svijet je skroman i čine ga uglavnom insekti, škorpije, gušteri i sitne ptice, povezani u osjetljive ekosisteme.

„Pustinjska ruka“

Poseban pečat ovom neobičnom krajoliku daje skulptura poznata kao „Pustinjska ruka“. Smještena usred pustinje, izgleda poput ruke čovjeka koji tone i pokušava se spasiti.

Pet prstiju koji izranjaju iz tla visoki su oko 11 metara i naglo prekidaju jednoličnost pejzaža. Najbliži grad, Antofagasta, udaljen je oko 74 kilometra.

Spomenik je 1992. godine izradio čileanski umjetnik Mario Irarazabal od betona i željeza. Njegova djela često simbolizuju ljudsku patnju i usamljenost, što se snažno osjeća i u ovom izolovanom okruženju.

Napušteni putevi

Atakama je bogata naslagama natrijum-nitrata, a rudarstvo je početkom 20. vijeka značajno izmijenilo njen izgled. U to vrijeme nastajali su gradovi koji su kasnije napušteni.

Zgrade i danas stoje, sačuvane suvim vazduhom, dok metalni predmeti sporo propadaju. Putevi se protežu kroz pustinju, ali često ne vode nigdje.

Zbog svojih ekstrema, tišine i gotovo nadrealnih prizora, pustinja Atakama i dalje ostaje jedno od najfascinantnijih mjesta na Zemlji.

(Vijesti.ba)