Kraj nuklearnog sporazuma: Treba li svijet da se boji?

Riječ je o posljednjem važećem sporazumu koji je ograničavao strateško nuklearno naoružanje dviju najvećih nuklearnih sila svijeta, a njegovim prestankom prvi put nakon više od pola stoljeća svijet ostaje bez ikakvog formalnog okvira kontrole nuklearnog arsenala Moskve i Washingtona.

Novi START je potpisan 2010. godine i ograničavao je broj raspoređenih nuklearnih bojevih glava, interkontinentalnih balističkih projektila i strateških bombardera.

Osim brojčanih ograničenja, sporazum je uključivao i mehanizme provjere, inspekcija i razmjene podataka, čime se smanjivao rizik pogrešnih procjena i nenamjerne eskalacije.

Njegov istek ne znači automatski novu trku u naoružanju, ali otvara prostor upravo za takav scenario.

Bez jasnih pravila i međusobne kontrole, obje strane sada imaju slobodne ruke da povećavaju ili modernizuju svoje nuklearne kapacitete, što dodatno komplikuje već napetu globalnu situaciju obilježenu ratom u Ukrajini, krizama na Bliskom istoku i sve izraženijim rivalstvom velikih sila.

Posebno zabrinjava činjenica da pokušaji da se sporazum makar privremeno produži nisu urodili plodom.

Rusija tvrdi da je nudila jednogodišnje produženje kako bi se otvorio prostor za nove pregovore, dok iz Washingtona nije stigao jasan odgovor. Time je propuštena prilika da se barem privremeno zadrži minimum strateške stabilnosti.

Ujedinjene nacije upozoravaju da je ovo „opasan trenutak“ za međunarodni mir, jer bez kontrole nuklearnog naoružanja raste rizik nesporazuma, političkih ucjena i destabilizacije odnosa među državama koje posjeduju nuklearno oružje.

Pitanje koje se nameće nije samo da li treba biti zabrinut, već koliko je svijet spreman za period bez ikakvih nuklearnih ograničenja.

Ako novi pregovori ne započnu uskoro, međunarodna zajednica bi se mogla suočiti s povratkom logike Hladnog rata – ali u znatno nestabilnijem i nepredvidivijem globalnom okruženju.

(Vijesti.ba)