
Ulrich Reimann, 74-godišnji bivši inženjer i dugogodišnji preduzetnik iz Njemačke, živi sa samo nešto više od 1.000 eura mjesečne penzije nakon gotovo 50 godina rada. Uprkos povećanju penzije za 75 eura, od toga mu praktično ništa nije ostalo, jer država svaku dodatnu isplatu odbija od drugih naknada poput stambenog doplatka.
Reimann opisuje svakodnevicu u kojoj jede jednostavne obroke, živi u hladnom stanu od 27 kvadrata i mora štedjeti na svemu što nije apsolutno nužno, piše njemački Focus.
- Mislio sam da će mi poslije pet decenija rada ipak ostati dovoljno za pristojan život. Kad sam dobio prvi penzioni obračun – ispod 1.000 eura – mislio sam da je greška - rekao je Reimann.
Njegova životna situacija dramatično se promijenila u odnosu na ranije godine. Nekada je imao uspješnu firmu s gotovo milion eura godišnjeg prometa, vlastiti dom i udoban život, ali privatni troškovi i kasnija prodaja imovine doveli su ga do oskudice. Danas ne može ni sebi priuštiti osnovne stvari poput naočala ili lijekova, zbog čega često mora birati između zdravlja i prehrane.
Reimann ističe da stanje u kojem se nalazi nije samo finansijsko, nego i socijalno – rijetko prima posjete, a društveni kontakti svedeni su na minimalno. Kritikuje sistem koji, prema njegovim riječima, zanemaruje starije osobe i stavlja ih u nehumane uslove, dok se bogati gotovo ne diraju. Jedina svjetla tačka u njegovom životu postao je humanitarni savez Lichtblick Seniorenhilfe e.V., koji mu je pomogao kupiti televizor i bicikl, te omogućio osjećaj dostojanstva i ljudskosti.
Priča Ulricha Reimanna ilustrira težak položaj mnogih njemačkih penzionera, koji i nakon cijelog života rada teško zadovoljavaju osnovne potrebe i često ovise o dobroti drugih ljudi ili humanitarnih organizacija.
(Vijesti.ba)