Oskarovac Frederick Wiseman preminuo u 96. godini

Wiseman je umro mirno u svom domu u Cambridgeu, savezna država Massachusetts, navodi se u saopćenju njegove produkcijske kuće Zipporah Films.

Više od pola stoljeća, oskarovac Wiseman strpljivo je posmatrao neke od najpoznatijih američkih institucija kroz desetine dokumentaraca koji su bacali rijetko viđeno svjetlo na svakodnevne živote ljudi. Njegov nenametljivi stil činio je da rutina u socijalnim službama ili čišćenje gradskog zoološkog vrta budu jednako napeti kao akcioni filmovi — bez naracije i “govorećih glava”, što su u Wisemanovom svijetu bili tabu.

Pionir nezavisnog američkog filma, Wiseman je snimao s tročlanom ekipom, dok je montažu i produkciju radio sam. Njegovi filmovi trajali su od jednog do čak šest sati, stvarajući jedinstven i zadivljujući američki ep na velikom platnu. „Šta ako Veliki američki romanopisac ne piše romane?“ pitao je The New York Times u profilu iz 2020. godine, nazivajući Wisemanov opus „najbližim savremenim ekvivalentom“ klasičnom romanu.

Kontroverze i istrajnost

Wiseman je izazvao trenutnu kontroverzu svojim prvim filmom, Titicut Follies, snimljenim 1967. godine, koji prikazuje sumornu stvarnost azila za mentalno oboljele u Bridgewateru. Dugotrajni kadrovi prikazivali su nehumano postupanje prema pacijentima, uključujući potresnu scenu prisilnog hranjenja, što je dovelo do višegodišnje pravne borbe oko zabrane prikazivanja filma. Wiseman nikada nije odustao i nastavio je raditi, pokazujući doživotnu posvećenost svom pristupu.

Iako je započeo karijeru kao pravnik, brzo je shvatio da ga pravo ne ispunjava, te je kameru uzeo kao sredstvo istraživanja društva. Tokom narednih decenija ulazio je u srednje škole, bolnice, vojne kampove, mesne industrije i javne biblioteke, stvarajući bogate studije ljudskog ponašanja.

Neiscrpna radoznalost

Poznat po tome što je izbjegavao stilističke trikove koji odvlače pažnju od sadržaja, Wiseman je održavao niske troškove produkcije i radio kroz vlastitu kompaniju. Dobio je počasnog Oscara 2016. godine za izuzetan doprinos filmu.

Čak i u devetoj deceniji života, govorio je da je lista institucija koje želi snimiti „beskonačna“. U dokumentarcu City Hall vratio se rodnom Bostonu kako bi istražio rad gradonačelničkog ureda. Dvije godine kasnije okušao se u igranom filmu A Couple, inspirisanom odnosom Lava Tolstoja i njegove supruge Sofije.

Francuska je bila još jedna česta tema njegovog rada — snimao je Paris Opera Ballet, kabare Crazy Horse i Comédie-Française.

Wiseman je za svaki film snimao oko 140 do 150 sati materijala, a zatim mjesecima sam montirao, bez unaprijed pripremljenih ideja. Upravo takav pristup donio je kultne scene, poput završnice dokumentarca Welfare (1975).

Bio je u braku više od 65 godina sa Zipporah Batshaw, pravnicom i profesoricom po kojoj je nazvao svoju produkcijsku kuću. Imao je dva sina.


(Vijesti.ba)