Ramazanske tradicije širom svijeta: Od egipatskih fenjera, do turske baklave

Lokalni običaji igraju veliku ulogu u obilježavanju ramazana, jer pomažu ljudima različitih jezičkih područja da učestvuju u ovom mjesecu. Na svijetu postoji više od dvije milijarde muslimana koji ne govore samo arapski, već i jezike poput mandarinskog, hinduskog, bengalskog, španskog, francuskog, engleskog, njemačkog...

Ramazanske tradicije širom svijeta – koliko su različite?

UAE: Radosne dječje pjesme

U UAE ramazan je poznat po tradiciji "Haq Al Laila" koja se održava svake godine. Počinje sredinom ša'bana, mjeseca prije ramazana, kada djeca oblače svoju najbolju tradicionalnu odjeću i nose tradicionalne torbe kako bi posjetila svaku kuću u komšiluku, pjevajući radosne pjesme. Jedna od pjesama kaže: "A’touna Allah Ya’tikum, Bait Makkah Yedikum", što znači: "Dajte, a Allah će vas nagraditi posjetom svetoj kući u Meki."

Egipat: Bogate dekoracije

Egipat dominira ramazanskim tradicijama u svijetu. Ono što ga izdvaja su šarene dekoracije, posebno fenjeri (Fanous), kojima Egipćani dočekuju mjesec ramazan. Također postoji običaj Al Mesaharaty, čovjeka koji obilazi kvartove i doziva porodice i djecu da se probude za sehur.



Maroko: Neferi

U Maroku postoje zadužene osobe koje bude stanovnike na sehur i oni se nazivaju neferi (nafars). Neferi, ili nafari, imaju veliku odgovornost i čast da probude zajednicu na vrijeme, a posljednje noći ramazana bivaju nagrađeni za svoj rad tokom cijelog mjeseca. Za razliku od Turske, nafari se ne oblače u osmansku nošnju, već ih se može pronaći u tradicionalnoj marokanskoj odjeći kao što je gandora kapa i umjesto da udaraju u bubnjeve, možete ih čuti kako interpretiraju molitvene pjesme duž ulica.

Kada je u pitanju iftar, odnosno ono što Marokanci nazivaju "ftour", oni imaju svoj jedinstveni stav. U Maroku, kada se prekida post, počinju s nečim laganim poput hurmi, sokova i drugih slatkiša. Slijede izdašnija jela poput harira, tople supe od leće i paradajza, kao i tvrdo kuhana jaja, slana peciva i pečena riba.

Indonezija: Početak novog ciklusa

Budući da je 87 posto indonežanskog stanovništva muslimani, nije iznenađenje da se ramazan slavi u cijeloj zemlji. Ova zemlja jugoistočne Azije ima svoj jedinstveni pogled na neke ramazanske tradicije. Prije prvog dana ramazana, indonežanski muslimani se kupaju u prirodnim bazenima ili izvorima kako bi se pročistili i pripremili za sveti mjesec.

Indonežanski muslimani također imaju još jednu ramazansku tradiciju zvanu nyekar, koja dolazi od javanskih muslimana. Vjeruju da je ramazan početak novog životnog ciklusa i vrijeme da se počne iznova, te stoga klanjaju namaz i odaju počast onima kojih više nema.

Liban: Eho iftarskog topa

Liban dijeli mnoge ramazanske tradicije sa svojim susjednim zemljama na Bliskom istoku. Jedna od njih je "midfa al iftar" i to je jedna od najstarijih tradicija na svijetu. To uključuje pucanje iz topova na kraju dana posta kako bi se upozorilo ljude da je vrijeme za iftar.

Kaže se da tradicija zapravo potječe iz Egipta i da je sve počelo kada je vladar slučajno ispalio top u zalasku sunca. No prešao je dug put od slučajnog zatajenja paljenja do onog kojem se radujemo svaki dan tijekom mjeseca. Danas Libanon čak ima svoje posebne historijske topove samo za tu svrhu.

Pakistan: Za iftar sok od ruže

Kao u većinski muslimanskoj zemlji, ramazan je u velikoj mjeri integriran u pakistansku kulturu, gdje imaju svoje jedinstvene tradicije.

Kada je riječ o iftaru, obroci često uključuju biljni napitak s okusom ruže i pržene poslastice. Za obilježavanje kraja ramazana i početka bajrama, postoji posebna proslava koja se zove "chaand raat". Kao dio ove proslave, žene dobivaju kanu i kupuju šarene dodatke poput narukvica. U iščekivanju, vlasnici trgovina ukrašavaju svoje trgovine posebno za ovu priliku, a postavljaju se i privremeni štandovi s kanom.

Turska: Tradicija i modernost

Posjećujete li Tursku tokom ramazana, pripremite se na vrlo glasno slavlje gdje se staro susreće s novim. Ova ramazanska tradicija jedinstvena za Tursku seže sve do Osmanskog Carstva prije nekoliko stoljeća kada nije postojala takva stvar kao što je budilnik. Predani bubnjari marširaju ulicom budeći sve na vrijeme za sehur, obrok koji jedete u zoru prije započinjanja dnevnog posta. Ono što ga danas čini još zanimljivijim je to što ovi bubnjari ne nose običnu odjeću, već nose osmansku nošnju, koja uključuje fes i prsluk.

Za sve sladokusce, također bi vas zanimalo da su rahatlokum, baklava i keksi poslastice koje morate imati za prekid posta. Mnoge porodice imaju svoje posebne recepte koji se prenose generacijama, ali ove poslastice možete pronaći i na tržnicama širom zemlje.

Šta je zajedničko svim ramazanskim tradicijama

Iako se običaji razlikuju, postoje mnoge sličnosti.

Ramazan je vrijeme darivanja: ljudi kuhaju i dijele hranu, doniraju i pomažu potrebnima.

Porodično vrijeme: okupljanje za iftar, molitve, igru i razgovor.

Teravih namaz: posebna molitva za približavanje Allahu.

Ramazanska hrana: hurme, obilje tečnosti i tradicionalni obroci svake zemlje.

Učenje djece o mjesecu ramazanu: stariji prenose znanje i običaje.

Više igre i zabave: u nekim zemljama djeca i odrasli igraju igre i provode više vremena zajedno tokom ramazana.

Ramazan je globalno iskustvo koje povezuje muslimane širom svijeta kroz vjeru, hranu, igru i zajedništvo.

(Vijesti.ba)