Trump vjeruje u pobjedu nad Iranom, ali rizik raste

Trump vjeruje da će njegova saradnja s Izraelom u Iranu imati sličan uspjeh. Napadi iranskih raketa i dronova na Izrael i arapske susjede nisu poljuljali njegovo uvjerenje da može pobijediti, bez obzira kako definiše „pobjedu“.

Bez obzira na utjecaj rata na tržišta energije, američka ekonomija može izdržati udarce. „Cijene nafte na kratki rok, koje će brzo pasti kada nestane nuklearne prijetnje iz Irana, mali su trošak za sigurnost i mir u SAD i svijetu“, poručio je Trump putem društvenih mreža.

Osjećaj nepobjedivosti dodatno mu daje činjenica da njegova nepredvidiva politika do sada nije izazvala toliko štete koliko se očekivalo. Uprkos carinama, smanjenju federalne administracije, deportacijama radnika i napadima na Federalne rezerve, ekonomisti su prije nekoliko sedmica još razmatrali mogućnost „mehkog slijetanja“ američke ekonomije nakon perioda visoke inflacije.

Američka otpornost na energetske šokove

SAD je možda najbolje pripremljena od svih razvijenih zemalja na skok cijena energije. Uvoz sirove nafte znatno je smanjen zahvaljujući rastu domaće proizvodnje od ranih 2000-ih, dok je uloga prirodnog gasa, koji je manje osjetljiv na globalne šokove, porasla.

Danas nafta čini oko 38 posto američke potrošnje energije, gotovo deset procenata manje nego tokom naftne krize 1973. godine. U isto vrijeme, udio prirodnog gasa povećan je s 30 posto na 36 posto.

Dok su evropska tržišta uzdrmana otkako je Iran ograničio prolazak kroz Hormuški moreuz, S&P 500, omiljeni Trumpov pokazatelj ekonomskog zdravlja, i dalje se drži blizu rekordnih vrijednosti.

Neprilike i protivljenje javnosti

Ipak, Trump se suočava s mogućim porazom, ne vojno od iranskih snaga, već od opozicije američke javnosti – jedine sile koja može zaustaviti američke ratne avanture.

Rat protiv Irana od početka je bio nepopularan, što je neuobičajeno za naciju koja često podržava slanje vojske u inostranstvo. Njegovi ekonomski efekti dodatno će smanjiti popularnost administracije.

Samodostatnost u energiji ne može potpuno zaštititi SAD. Cijena nafte određuje se na globalnom tržištu, bilo da dolazi iz Teksasa ili Bliskog istoka. Cijene benzina već su dosegle najviši nivo od Trumpovog preuzimanja dužnosti, iznad 3,50 USD po galonu, a prognoze pokazuju da će se na nivo iz 2025. vratiti tek u jesen 2027. godine

Poskupljenje goriva utjecat će na transportne kompanije, poljoprivrednike, trgovce i avio-industriju, što će se odraziti i na inflaciju, trenutno stabiliziranu na 2,4 posto u februaru, te otežati smanjenje kamata od strane Federalnih rezervi.

Trumpova strategija i rizici

Trump je svjestan rizika, zbog čega pokušava smanjiti cijene nafte kroz osiguranje tankerima, pratnju kroz moreuz, ukidanje sankcija na rusku naftu i povećanje proizvodnje u Venecueli.

Međutim, za smanjenje najvećeg skoka cijena nafte u posljednje tri decenije potrebno je više od toga. Rat mora završiti ili SAD mora oslabiti Iran do te mjere da više ne može ugroziti tankere.

Trump vjeruje da može postići „bezuslovnu predaju“ Teherana, ali savjetnici bi trebali znati da bombardovanje ne garantuje dugoročnu pobjedu. Iranski Revolucionarni gardisti i Basij neće jednostavno predati oružje, a infrastruktura može biti uništena, ali na tlu ostaje hiljade boraca spremnih na otpor.

Opcije su ograničene: povlačenje zahtjeva za predaju, invazija kopnenih snaga ili nastavak bombardovanja, uključujući civilne ciljeve. Nijedna nije brza, što znači da će ekonomski udarac rata vjerojatno potrajati. Trump bi mogao shvatiti da, koliko god je lako bilo zarobiti Madura, uništavanje protivnika SAD nije univerzalno rješenje za pobjedu u svijetu, piše britanski The Guardian.

(Vijesti.ba)