Elvedin Šečić za Vijesti.ba: Nisam dedo, raja me nagovara "Uzmi bolovanje, dolazi u Zenicu”

Tokom TV prenosa kamere su prikazale čovjeka koji se na tribinama molio za pobjedu Zmajeva, a veliku pobjedu mnogi su prokomentarisali i kao uslišenu molitvu ovog gospodina.

Njegova fotografija je postala hit na društvenim mrežama, a riječ je o Elvedinu Šečiću, Bugojancu koji živi u Norveškoj.

U ekskluzivnom razgovoru za Vijesti.ba Šečić (64) otkriva da je veliki navijač Bosne i Hercegovine, a mečeve reprezentacije prati godinama, a molitve za uspjeh Zmajeva su neizostavne.

"Uvijek ja dovim, nisam efendija, ja sam mali ponizni Allahov rob, vjerujem i molim", kaže za Vijesti.ba, ali ističe da sinoć ne bi bilo uspjeha da Zmajevi nisu dali sve od sebe na terenu.

"Mogao je sinoć cijeli Cardiff da moli i dovi, ali da naši momci nisu odigrali onako... Allah je prepoznao njihovu borbu i uslišio dove. Oni su dobro odigrali, a Allah to prepozna i onda ti samo puhne u leđa i pogura te", kaže za Vijesti.ba, ističući svoju radost što je dio sjajne priče.

"Mogu misliti kakav je dernek sinoć bio u Bosni. Kako nam malo treba da se nešto fino dešava. Ovdje je tako lijepo bilo. Meni je ovo četvrti, peti baraž. Nadam se da će i u utorak biti dobro akobogda.

U Zenicu ne dolazi zbog obaveza.

"Raja me nagovara "Uzmi bolovanje, dolazi u Zenicu"... Ja kažem, nije to to", kaže nam Šečić.

Na pitanje da li je učio dove i pred odlučujući penal koji je izveo Kerim Alajbegović, odgovara nam da je molio cijelo vrijeme.

"Sad da kažem da sam bio 100 posto uvjeren da ćemo dobiti na penale, niko mi ne bi vjerovao, zato je bolje da držim jezik za zubima", kazao je za Vijesti.ba.

"Hvala Bogu da smo pobijedili. Tako je lijepo sinoć bilo biti Bošnjak. Da Bog da se ovo češće događalo", kaže nam i otkriva da je ovo bilo posebno putovanje za njega i njegovu kćer.

"Meni je najdraže zbog moje kćerke Emine, ovo putovanje je poklon za njeni 18. rođendan, ona je htjela samo ovo. Tako je fino bilo", kazao je za Vijesti.ba

Iznenađen je medijskom pažnjom.

"Nisam ništa radio, navijao za svoju državu, raduješ se u dobru, tuguješ u zlu", kaže nam.

Alajbegovića i njegovu porodicu ne poznaje, iako je i on iz Bugojna.

"Ja sam malo stariji, ali nisam dedo. Ja sam "momak u najfinijim godinama". Kod nas su ljudi navikli da samo dede nose "francuzice", ja je nosam uvijek", dodaje.

"Niko ne voli reprezentaciju kao Bosanac", kaže nam Šečić.

"Sinoć je do mene na tribinama bio čovjek iz Amerike sa kćerkom, uzeo odmor i došao maksuz na utakmicu. Niko ne voli svoju reprezentaciju kao Bosanac", zaključuje i dalje u nevjerici da je baš on bio u kadru na ekranima u trenutku najiskrenije molitve.

"Nije mi jasno, među 32 hiljade ljudi na stadionu, nije Zenica pa da režiser prepozna francuzicu, nego Velšanin neki spusti kameru na mene...", još u nevjerici opisuje Šečić.

Priznaje da je kadar bio savršen u tom trenutku.

"Priznajem, dovio sam iz dna svoje duše i hvala Allahu. Neopisivo. Ako je uslišio, hvala Mu", ali ponavlja da momci nisu odigrali kako treba ne bi bilo ništa.

"Volim Bosnu, uživam u dobrom fudbalu. Vrijeme je sazrelo da Talijane bubnemo u utorak... Džeki treba spomenik dići. On je zaslužio da završi karijeru na SP u Americi. Čovjek snuje, Bog određuje. Mi se nadamo da će to u utorak sve biti dobro", kazao nam je Bugojanac sa adresom u Norveškoj.

Aldijana Bešo Mujanović
(Vijesti.ba)