
U javnosti se potom sve više govori o mogućem zaokretu Emirata, s ciljem da se izvrši pritisak na Washington da uzme u obzir njihove interese. Analitičari ističu da UAE pokušava balansirati između dvije sile, ali i da sve više gubi povjerenje u SAD kao stabilnog partnera.
Sukob s Iranom teško je pogodio ekonomiju Emirata. Zatvaranje Hormuškog moreuza prepolovilo je izvoz, dok su napadi dronovima i projektilima na Dubai i Abu Dhabi narušili imidž zemlje kao sigurne destinacije. Posljedice su pad cijena nekretnina i dionica, upola manje letova i drastično smanjena popunjenost hotela. MMF je zbog toga snizio prognozu rasta za 2026. godinu sa 5% na 3,1%.
UAE sada traži načine da ublaži štetu – uključujući i moguću finansijsku podršku SAD-a. Istovremeno, kao pritisak, spominje se opcija trgovanja naftom u kineskim juanima.
Pojedini glasovi iz Emirata idu i dalje, pa se čak dovodi u pitanje prisustvo američkih vojnih baza, koje neki više ne vide kao stratešku prednost. Takve izjave su rijetke i sugeriraju da dolaze uz odobrenje vrha vlasti.
Paralelno s tim, Emirati šire saradnju s Kinom. Državni fondovi planiraju povećati ulaganja, a trgovina s Kinom već premašuje 100 milijardi dolara godišnje. Iako su ukupni odnosi sa SAD-om i dalje ogromni, uključujući investicije veće od bilion dolara, Emirati jasno pokazuju želju za diverzifikacijom.
Zaključak analitičara je da UAE nastoji voditi pragmatičnu politiku – oslanjati se na Zapad u sigurnosnom smislu, ali istovremeno jačati ekonomske veze s Kinom, bez potpunog svrstavanja na bilo koju stranu.
(Vijesti.ba)