Bosanac 100. put na Triglavu: Poznaju ga po bureku

26-godišnji Mirnes Murtić sa Jesenica, porijeklom iz Bosne, u posljednje četiri godine postao je “Slovenac” već stotinu puta — barem ako vrijedi poznata planinarska izreka da pravi Slovenac nije onaj ko se barem jednom ne popne na vrh Triglava.

Mirnes je nedavno ostvario novi lični rekord: svoj 100. uspon na najviši slovenski vrh.

U Sloveniju je iz Visokog došao sa 22 godine. Prvo je živio u Celju, ali ga je ljubav prema planinama odvela na Jesenice, gdje je pronašao posao.

„Još u Bosni sam volio planinariti i voziti bicikl. Kad sam došao u Sloveniju, biciklizam mi je postao pomalo dosadan pa sam krenuo osvajati dvotisućnjake. Za dvije godine popeo sam ih čak 250“, priča na simpatičnom slovenskom jeziku s bosanskim naglaskom, pišu Slovenske Novice.

Odmah po dolasku u Sloveniju počeo je učiti slovenski jezik, što mu je otvorilo vrata novim prijateljstvima i avanturama. Na društvenim mrežama dijelio je svoj napredak u jeziku i planinarenju, a pratitelji su mu rado pomagali i ispravljali gramatičke greške.

Burek s pogledom

Već prve godine života u Sloveniji popeo se na Triglav, i to kasno u jesen, u zimskim uslovima. Na vrh ga je poveo novi prijatelj, iskusni planinar Marjan Gyura.

„Nakon tog iskustva zimske planine su mi postale posebna ljubav. Zimi je u planinama zaista čarobno: dole magla i hladnoća, gore sunce i nevjerovatni pogledi.“

Posebno prijateljstvo razvio je sa domarima planinskih domova i meteorolozima na Kredarici, kojima je nosio svoj poznati burek. Kao pravi Bosanac, na početku je gotovo svaki uspon radio s burekom u ruksaku, a fotografije objavljivao pod nazivom “burek s pogledom”.

Kasnije je ipak prešao na sportsku prehranu.

„Burek je bio pretežak, a zimi bi mi se često smrznuo tokom puta pa ga nisam mogao ni pojesti“, kroz smijeh objašnjava.

Njegove objave s Triglava vremenom su privukle sve više ljudi, a nakon 100. uspona uslijedio je pravi val komentara i zahtjeva za prijateljstvo.

„Ljudi su me čak i na stazi pozdravljali imenom i bodrili me. Nisam imao pojma da me toliko ljudi zna“, kaže.

Nekoliko puta morao se okrenuti tik pred vrhom zbog jakog vjetra ili guste magle. Jednom ga je na vrhu uhvatilo i snažno nevrijeme.

„Prognoza je bila oblačno vrijeme, ali ne i grmljavina. Kad sam stigao na vrh, nije bilo nikoga. Ubrzo sam shvatio zašto. Počelo je sijevati i grmjeti. Prvo sam se sakrio u Aljažev toranj, a onda sam shvatio da moram što prije sići. Imao sam sreće da sam se na vrijeme sklonio. Iz toga sam puno naučio.“

Triglav prije smjene

Iako se stalno vraća na Triglav, nikad mu nije dosadno.

„Pogledi su uvijek drugačiji, a volim i ljude koje srećem u planinama.“

Mnogi se pitaju kako uspijeva toliko planinariti uz posao u proizvodnji.

„Bez problema“, odgovara.

Nekada je radio noćne smjene, što mu je omogućavalo više slobodnih dana, a upravo zbog manjka vremena naučio je brzo hodati. Danas mu za uspon na Triglav treba oko četiri sata zimi i tri sata ljeti.

Zato ponekad ode na Triglav čak i prije posla.

„Krenem u dva ujutro, na vrhu dočekam izlazak sunca, do jedanaest sam već kod kuće, a onda idem na posao.“

Takve uspone nazvao je — “predšihtni Triglav”.

Na poslu je uglavnom okružen radnicima iz bivših jugoslavenskih republika, koji u početku nisu razumjeli njegovu strast prema planinama.

„Pitali su me zašto to radim i šta imam od toga. Danas razumiju da to za mene nije gubljenje vremena. Za mene je gubljenje vremena kad poslije posla ništa ne radim. Ako dva dana ne odem nigdje, postanem nervozan“, kaže kroz smijeh.

Njegov sljedeći veliki cilj je švicarski Matterhorn.

„Za taj uspon se još moram dosta pripremati. Vrlo sam oprezan i znam koliko je važno biti spreman.“

Prisjetio se i teškog iskustva na Mont Blancu prošle godine, kada je krenuo bez aklimatizacije, nakon duge vožnje i bez sna.

„Pred sam vrh potpuno sam pregorio. Bio sam toliko iscrpljen da sam samo htio leći u snijeg i ostati tamo. Bilo je strašno.“

Kasnije je ipak uspio osvojiti Mont Blanc, ali ovaj put mnogo pametnije — s više odmora i postepenom pripremom.

„Prema vrhu sam krenuo navečer, kratko odmorio u domu i onda dočekao izlazak sunca na najvišem vrhu zapadne Evrope.“

 
(Vijesti.ba)