
On je rekao da Egipat prima više od 10 miliona migranata, izbjeglica i tražilaca azila, te da troškovi njihove podrške prelaze 10 milijardi dolara (oko 8,5 milijardi eura). Ovaj broj je znatno veći od podataka UNHCR-a, koji u Egiptu bilježi oko 1,1 milion registrovanih izbjeglica i tražilaca azila.
Razlika dolazi iz metodologije: UNHCR broji samo registrovane izbjeglice i tražioce azila, dok egipatske vlasti uključuju i migrante i neregularne strane državljane. Zvaničnici tvrde da veće brojke pokazuju stvarni teret, dok UNHCR koristi uži pravni okvir.
Egipat je postao važno odredište zbog svoje geografije, blizine Sudanu i dugih veza sa regijom. U zemlji žive ljudi iz Sudana, Sirije, Palestine, Jemena i Eritreje. Većina ih živi u gradovima poput Kaira i Aleksandrije, jer Egipat nema velike izbjegličke kampove kao Jordan ili Turska.
Iako vlasti tvrde da je to znak integracije, humanitarne organizacije upozoravaju da to dodatno opterećuje stanovanje, školstvo i zdravstveni sistem, posebno u vrijeme ekonomske krize.
Egipat se već godinama suočava s inflacijom, devalvacijom valute i rastom cijena. Inflacija je u 2026. oko 14–15%, dok su kirije u Kairu porasle između 10% i 18%. Prosječna kirija za mali stan doseže oko 27.000 egipatskih funti, dok je minimalna plata oko 7.000, što znači da mnogi ne mogu pokriti osnovne troškove stanovanja.
Izbjeglice su u još težem položaju jer uglavnom nemaju radne dozvole i zavise od neformalnog rada ili UNHCR pomoći. Ta pomoć je značajno smanjena — sa oko 11 dolara mjesečno po osobi 2022. na manje od 4 dolara u 2025.
Sudanski rat koji je počeo 2023. dodatno je pogoršao situaciju, jer je Egipat postao najveći domaćin sudanskim izbjeglicama. Broj tražilaca azila se od tada utrostručio, a Sudanci su sada najveća grupa.
UNHCR upozorava da bi zbog nedostatka finansiranja desetine hiljada porodica mogle izgubiti pomoć. Pokriveno je samo oko 2% potrebnih sredstava za 2026.
Istovremeno, raste zabrinutost zbog postupanja prema migrantima. UN stručnjaci su upozorili na navode o hapšenjima i deportacijama bez adekvatne procjene rizika, posebno prema Sudancima i Sirijcima. Egipat tvrdi da su to privremene mjere i da poštuje princip zabrane vraćanja ljudi u opasnost.
Migracija je postala ključni dio odnosa između EU i Egipta, zajedno s ekonomijom, trgovinom i sigurnošću, ali i dalje ostaje politički osjetljivo pitanje.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja