
Osmanski sultan Mehmed II El Fatih, poznatiji kao Osvajač, na današnji dan prije 573 godine osvojio je Istanbul, Carigrad ili Konstantinopolj, tadašnju prijestolnicu Istočne Rimske imperije (Vizantije).
Osvajanje Istanbula, ili pad Konstantinopolisa, kako se još naziva, dogodilo se 29. maja 1453. godine, kada je osmanska vojska predvođena Sultanom Mehmedom Fatihom osvojila Konstantinopolis. Sultan Mehmed Fatih je tokom osvajanja Istanbula imao 21 godinu.
Mehmed II, koji se ranije zarekao "Ili ću ja osvojiti Istanbul, ili će Istanbul osvojiti mene..." postao je osvajač grada na dva kontinenta. Historija ga od tog momenta više ne pamti kao Mehmeda II, nego kao Sultana Mehmeda Osvajača (Fatih).
Osvajanjem Istanbula došao je i kraj 1.058 godina staroj Istočno-rimskoj imperiji.
Iako je pokorio grad, Sultan Mehmed Fatih nije bio poguban po njegove starosjedioce. Panika i netrpeljivost, koja bi se povremeno pojavila, ubrzo je nestala, a gradu je vraćena njegova sigurnost. Sultan je dozvolio Grcima da izaberu patrijarha. Pozvao je novoizabranog patrijarha na večeru i uručio mu žezlo i krunu, s namjerom da uspostavi mir među muslimanima i kršćanima u gradu. Podjednaku blagonaklonost Sultan je pokazao i prema jevrejskoj i armenskoj zajednici u Istanbulu.
Osvajanjem Istanbula, Sultan Mehmed Fatih je ostavio duboki trag kako u zapadnjačkom svijetu, tako i u istočnjačkim civilizacijama.

Istanbul, koji je bio prijestolnica tri carstva - Rimskog, Bizantskog i Osmanskog - kroz historiju je nosio nazive "Drugi Rim", "Novi Rim", "Byzantion", "Konstantinopol" i "Konstantinijja".
Grad je kroz historiju bio opsjedan čak 30 puta od strane brojnih vojski, a u njemu su građeni hramovi, službene zgrade, palate, hamami i hipodromi, dok je ujedno postao i najvažnije središte pravoslavnog hrišćanstva.
Iskopavanja u Yenikapiju pokazala su da antička historija grada seže čak 8.000 godina unazad, dok je jedna od prekretnica u historiji grada bila kada je rimski car Constantine the Great u 4. stoljeću nove ere osvojio rimski tron i grad proglasio prijestolnicom svog novog carstva.
Nakon hadisa poslanika Muhammeda: "Istanbul (Konstantinijja) će sigurno biti osvojen. Divan li je vojskovođa koji ga osvoji i divna li je vojska koja ga osvoji", grad je postao jedno od najvažnijih mjesta koje islamski svijet treba osvojiti.
Istanbul je za muslimane postao kapija Zapada, a za hrišćane kapija Istoka. Godine 1204. grad je pao pod invaziju Latina tokom Krstaškog pohoda.
Kako bi zaslužili pohvalu poslanika Muhammeda, Emevije su organizovale tri velika pohoda na Konstantinopolj, dok su Abasidi izvršili još jedan pohod 781–782. godine.
Prva opsada Istanbula pod komandom Muavije ibn Abi Sufjana, u kojoj su učestvovali i ashabi, ostavila je dubok trag u historiji.
Ebu Ejjub el-Ensari, koji je ugostio poslanika Muhammeda tokom hidžre u Medinu, učestvovao je u ovoj opsadi i preselio pred gradskim zidinama, što je sve do osvajanja 1453. godine predstavljalo veliki motiv za islamski svijet.
Obećani grad u islamu
Konstantinijja je za muslimanske vladare postala obećani grad islama zahvaljujući vijesti koju je prenio poslanik Muhammed.
Istanbul, koji je svjedočio nekim od najvećih opsada i odbrana u historiji svijeta, prije 1453. godine bio je desetine puta opsjedan od strane različitih naroda i civilizacija.
Grad su opsjedali makedonski kralj Filip, rimski car Septimije Sever, perzijski vladar Keyhüsrev, Avari, Omejade, Abasidi, Prvo i Drugo bugarsko carstvo, Rusi, Kijevska kneževina, krstaši, Nikejsko carstvo, Mlečani, Đenovljani i Osmanlije.
Put ka osvajanju Istanbula
Pojedini izvori navode da su grad opsjedali i Attila, Vikinzi i Goti, dok je posljednju opsadu 1453. godine izveo osmanski sultan Mehmed II, koji je Osmanlijsko carstvo pretvorio u imperiju.
Kada je sultan Mehmed II stupio na prijesto, smatrao je da za osvajanje Istanbula prvo mora presjeći pomorsku pomoć gradu. Zato je nasuprot Anadolskom Hisaru, koji je izgradio Bayezid I, 1452. godine izgradio Rumeli Hisar kako bi spriječio pomoć koja bi mogla stići Dunavom i Crnim morem.
Kako bi srušio visoke i debele zidine Istanbula, naredio je tadašnjim vrhunskim inženjerima da izliju velike topove. Topovi izliveni u februaru 1453. godine po sultanovom naređenju dopremljeni su pred Istanbul. Vojska od 10.000 ljudi pod komandom Karadža-paše opsjela je tvrđave Vize, Silivri i Ayastefanos u blizini grada.
Dolaskom aprila, Mehmed II je poslao poziv svim pokrajinama i sandžacima da se pridruže vojsci, a 5. aprila 1453. osmanska vojska pod njegovom komandom krenula je prema Istanbulu. Uz njega su bili i poznati osmanski učenjaci poput Akšemseddina, Akbıyıka i Molla Güranija.
Dok je sultan Mehmed II držao pod kontrolom Anadoliju i Zlatni rog, Zağanos-paša osvojio je Beyoğlu i krenuo prema Galati. Istog dana Mehmed II poslao je Mahmud-pašu kao izaslanika bizantskom caru, ali ponuda za mir nije prihvaćena.
Opsada Istanbula
Sultan Mehmed II započeo je opsadu Istanbula 6. aprila 1453. godine. Osmanska vojska opkolila je grad kopnom i morem, otvarajući pukotine na zidinama. Bizantinci su u međuvremenu obnavljali zidine i sprečavali ulazak Osmanlija u grad.
Nemogućnost osmanske mornarice da spriječi đenovljanske i mletačke brodove da pomognu Bizantu počela je mijenjati tok rata. Lanac postavljen između Zlatnog roga i Karaköya onemogućavao je osmanskim brodovima ulazak u zaljev, što je išlo u korist Bizantincima.
Zbog toga je sultan Mehmed II naredio da se u noći između 21. i 22. aprila 72 galije kopnenim putem prebace i spuste u Zlatni rog. Brodovi su preko Dolmabahčea spušteni u zaljev, čime se tok rata počeo mijenjati u korist Osmanlija. Već 22. aprila osmanska mornarica otvorila je vatru iz Zlatnog roga, a Bizantinci su ostali u šoku zbog prizora kojem su svjedočili.
Prije posljednjeg velikog napada, Mehmed je 24. maja poslao Isfendiyaroğlu Kasım-bega kao izaslanika caru sa zahtjevom da preda grad, ali dogovor nije postignut.
Nakon spuštanja brodova u Zlatni rog rat je potpuno prešao na stranu Osmanlija, a Mehmed je 29. maja naredio veliki juriš. Napad je započeo u prvim jutarnjim satima i zidine su probijene.
Dana 29. maja 1453. godine Istanbul su osvojile osmanske snage pod vodstvom sultana Mehmeda II.
Dobivši titulu "Fatih" (Osvajač), Mehmed II nije dozvolio pljačku grada, a kao simbol osvajanja Aja Sofiju pretvorio je u džamiju.
Osvajanje koje je promijenilo svjetsku historiju
Historičar i pisac Zafer Bilgi rekao je da osvajanje Istanbula nije predstavljalo samo pad jednog grada, već veliku prekretnicu u svjetskoj historiji, ističući da je Fatih Sultan Mehmed na ovo osvajanje gledao kao na pitanje opstanka.
Bilgi je naveo da su vojne metode koje su Osmanlije koristile tokom opsade bile daleko ispred svog vremena. Različite vojne strategije, prebacivanje brodova kopnom, pokretne kule, izgradnja Rumeli Hisara i pokušaji prolaska ispod zidina pomoću specijalnih jedinica doprinijeli su uspjehu opsade.
- Nakon osvajanja Istanbula u Evropi i hrišćanskom svijetu počelo je uvjerenje da je nadmoć prešla sa Zapada na Istok, te je započeo proces dominacije istočnog svijeta nad Evropom. Posebno su renesansa i reformacija, nastale kroz unutrašnja preispitivanja Evrope, dovele do novog rađanja kontinenta - rekao je Bilgi.
Dodao je da su se nakon osvajanja počeli razvijati vjerski, kulturni i društveni život Istanbula, te da je Mehmed želio grad pretvoriti u jedno od najvažnijih svjetskih središta.
Bilgi je naglasio da je Mehmed pretvorio državu u univerzalnu imperiju upravo osvajanjem Istanbula, zbog čega se smatra osnivačem Osmanskog carstva, te dodao da je činjenica da je najveća država nastala na ovim prostorima imala sjedište upravo u Istanbulu i danas važan izvor inspiracije.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja