
Ona potvrđuje da je riječ o projektu koji je prerastao okvire pojedinačne humanitarne inicijative i postao pitanje od općeg društvenog značaja.
Ipak, važno je podsjetiti da ova priča nije počela danas.
Njeni temelji postavljeni su mnogo ranije zahvaljujući zajedničkoj viziji Udruženja "Srce za djecu oboljelu od raka" i Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Bila je to vizija zasnovana na jednostavnom, ali duboko humanom uvjerenju, da porodice djece koja se bore s teškom bolešću ne smiju ostati same.
Udruženje je godinama prepoznavalo potrebe oboljele djece i njihovih porodica, dok je Vakufska direkcija u tom projektu prepoznala nešto što je od samog nastanka bilo sastavni dio vakufske misije, služenje zajednici i pružanje podrške onima kojima je ona najpotrebnija.
Vakufi kroz svoju historiju nisu nastajali radi samih sebe. Nastajali su kako bi odgovarali na potrebe društva. Iz vakufa su građene škole, bolnice, hanovi, javne kuhinje, mostovi, vodovodi i brojne druge ustanove koje su služile svim ljudima bez obzira na njihovu pripadnost.
Suština vakufa oduvijek je bila u tome da prepozna društvenu potrebu i ponudi trajno rješenje.
Upravo zbog toga podrška projektu roditeljskih kuća nije predstavljala odstupanje od vakufske misije, nego njen prirodni nastavak u savremenim okolnostima.
Ako su nekada vakufi gradili ustanove za liječenje, obrazovanje i socijalnu zaštitu, onda su roditeljske kuće samo savremeni izraz iste ideje, da društvo mora pokazati brigu prema najugroženijim članovima zajednice.
Danas, kada Vlada Federacije BiH razmatra modele dugoročnog finansiranja, može se reći da je jedna ideja doživjela svoju punu afirmaciju. Ono što je počelo kao vizija Udruženja i Vakufske direkcije postalo je pitanje koje prepoznaju i institucije vlasti. To je najbolja potvrda da su oni koji su vjerovali u ovaj projekat bili na pravom putu.
Zato ovo nije bila samo administrativna ili finansijska vijest, nego predstavlja potvrdu da upornost, odgovornost i jasno razumijevanje društvenih potreba mogu pokrenuti procese koji na kraju obavežu i državu da preuzme dio odgovornosti.
A upravo je to, kroz stoljeća, bila jedna od najvažnijih uloga vakufa – da prepoznaju potrebu prije drugih i da svojim djelovanjem otvore put trajnim društvenim rješenjima.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja