The Guardian: Zašto Bošnjaci ističu zastavu s ljiljanima

Britanski list The Guardian u tekstu Juliana Borgera navodi da zastava sa zlatnim ljiljanima na plavom grbu ima “mnogo dublju historiju” i da njen povratak, u trenutku prvog nastupa BiH na Mundijalu nakon 12 godina, nosi “snažnu poruku”.

“To je velikim dijelom masovno odbacivanje međunarodne zajednice i njenih politika”, rekao je za Guardian Reuf Bajrović, potpredsjednik US-Europe Alliancea.

Guardian piše da se povratak ljiljana događa u trenutku “sve dublje neizvjesnosti” o budućnosti BiH, dok je SAD, historijski saveznik Bosne i Hercegovine, pod administracijom Donalda Trumpa postao nepouzdan.

Današnja zvanična zastava BiH, podsjeća Guardian, nametnuta je 1998. godine nakon što se Srbi, Hrvati i Bošnjaci nisu mogli dogovoriti o zajedničkim simbolima. List je opisuje kao zastavu “namjerno nezanimljivog dizajna izabranog u komitetu”, koja “izaziva malo emocionalne vezanosti”.

Ipak, Bošnjaci su je prihvatili jer je, kako navodi Guardian, upravo međunarodna intervencija predvođena SAD-om zaustavila rat u kojem je ubijeno 100.000 ljudi, od čega su više od 80 posto bili Bošnjaci.

Politička analitičarka Ivana Marić za Guardian kaže da su ljudi bili spremni prihvatiti novu zastavu kao cijenu međunarodnog priznanja, ali da se s njom nikada nisu stvarno poistovjetili.

“Ljudi su bili spremni trpjeti novu zastavu kao cijenu međunarodnog prihvatanja, ali se niko zapravo nije identificirao s njom”, rekla je Marić.

Guardian piše da zvanična zastava danas simbolizira i “upornu nadu” i “duboko razočarenje” pokušajem da se BiH izgradi kao integrisana država.

Zastava s ljiljanima, iako mnoge podsjeća na rat, ima starije korijene. Guardian navodi da se oslanja na autohtoni bh. cvijet i srednjovjekovnu bosansku kraljevinu, te da je 1992. izabrana kao “zajednički historijski, nesektaški simbol” obnovljene Bosne i Hercegovine.

Međutim, tokom rata postala je povezana i s otporom većinski muslimanske Armije RBiH protiv, kako piše Guardian, “predatorskih susjeda” Bosne i Hercegovine.

Bajrović za Guardian kaže da su Bošnjaci tri decenije pristajali na ono što je rađeno “u ime međunarodne zajednice” i “u ime mira”, ali da to često nije dalo rezultat.

“Bošnjaci su bili spremni ići uz sve što je rađeno u ime međunarodne zajednice i mira u posljednjih 30 godina, ali to često nije funkcionisalo”, rekao je Bajrović i dodao:

“Međunarodna zajednica je umjesto toga favorizirala nacionalističke Srbe i Hrvate”.

Guardian posebno izdvaja priču o višem oficiru bosanske vojske, Bošnjaku koji je ranjen braneći Sarajevo noseći oznaku s ljiljanima, a kasnije napredovao u modernoj vojsci BiH pod plavo-žutom zastavom.

Njegova kćerka danas na utakmice ide ogrnuta ljiljanima.

“Za nju je to ponos zbog toga ko smo kao Bošnjaci”, rekao je oficir.

“Sve je to prkos. Ako Srbi i Hrvati mogu isticati svoje etničke simbole, zašto ne bismo i mi? Ova mlađa generacija vjeruje u naciju čak i više nego mi”.

Reprezentacija kao slika države

Guardian piše da je i sama fudbalska reprezentacija BiH “vježba iz frustracija izgradnje države”.

U timu je sedam Hrvata, ali su, prema tekstu, bosanskohercegovačke hrvatske stranke u područjima koja kontrolišu potisnule slavlje, pa čak i priznanje uspjeha reprezentacije.

Selektor Sergej Barbarez, navodi list, dolazi iz porodice Srba, Hrvata i Bošnjaka, ali je zbog nacionalističkog pritiska uspio privoljeti samo jednog bosanskog Srbina da se priključi timu.

Aleksandar Trifunović, novinar iz Banje Luke, rekao je za Guardian da se reprezentacija i Mundijal u tom gradu “zvanično ignorišu”.

“Ljudi gledaju i prate utakmice, ali nema organizovane podrške ni javnog okupljanja navijača”, rekao je Trifunović.

Ipak, Guardian zaključuje da su stvarni stavovi ljudi mnogo nijansiraniji od etničkih slika koje nude nacionalističke stranke.

U Istočnom Sarajevu, gdje su ulice ukrašene srpskim trobojkama i gdje se mogu vidjeti murali Ratka Mladića, mladići u kafićima rekli su da će gledati BiH i da žele pobjedu. Jedan od njih je rekao da su oni ipak “domaći”.

Slična slika opisana je i u Kiseljaku, većinski hrvatskom gradu zapadno od Sarajeva, gdje se u jednom lokalu prikazivala Hrvatska, ali ne i Bosna i Hercegovina, zbog straha od “provokacija”.

Ipak, Stipo, 40-godišnji lokalni gost, rekao je da će mnogi navijati za BiH u privatnosti svojih domova.

“Mi smo Hrvati, prije svega, ali smo Hrvati iz Bosne”, rekao je Stipo.

Anes Hadžić, 28-godišnji Bošnjak iz Kiseljaka, kaže da Svjetsko prvenstvo ponekad izvuče i ružno ponašanje, poput isticanja švicarske zastave pred utakmicu BiH protiv Švicarske.

“Zato se ljiljan vraća. To je reakcija”, rekao je Hadžić.

“Osamdeset posto ljudi ovdje je uredu. Radimo zajedno i oni će podržati Hrvatsku i nas, kada mi igramo”.

Njegova završna rečenica možda najbolje opisuje širi kontekst u kojem se zastave, fudbal i politika u BiH ponovo prepliću.

“Političari su najsretniji kada smo podijeljeni, da mogu prodati našu zemlju i našu vodu ispod nas”, rekao je Hadžić.

“Na kraju krajeva, zašto propovijedati nešto dobro kada možeš zapaliti vatru?”

(Vijesti.ba)